No, to nisu potpuni posmrtni ostaci čovjeka koji je proglašen svetim jer tijelu nedostaje ruka. Ako ste među onima koji ne znaju zašto Leopold nema ruku, postoji sasvim jednostavno objašnjenje, od nje su napravljene relikvije.
Naime, nakon što je preminuo 1942. godine Mandić je sahranjen na padovanskom groblju, a njegovi posmrtni ostaci izvađeni su 1963. godine nakon čega su prenešeni u kapucinski samostan u kojem je Mandić proveo većinu svoju službe. Tijekom listopada 2015. godine, nakon gotovo 40 godina od zadnjeg otvaranja kamenog sarkofaga, svetog Leopolda Bogdana Mandića vjernici su ponovno mogli vidjeti. No, bez njegove desne ruke koja je otpiljena, jer se vjeruje da ima posebne moći pa su od nje napravljene relikvije.
Dio ruke u BiH već 35 godina
Dio se čuva u kapelici kapucinske crkve u Padovi, dio u crkvi Sv. Leopolda Bogdana Mandića u zagrebačkoj Dubravi, a dio je još prije 35 godina završio u Bosni i Hercegovini, točnije u Maglaju.
Kako piše Avaz.ba, prije tri i pol desetljeća glavni gost svečanosti posvete prve novosagrađene crkve u čast Sv. Leopolda Bogdana Mandića bio je padovanski kapucin Pietro Bernardi, koji je tom prilikom donio u Maglaj dio ruke Svetog Leopolda - kao relikviju. Tad je bila pohranjena i predana sarajevskom nadbiskupu Jozinoviću, kao priznanje maglajskom svetištu za njegov uspješan razvoj i za posjećivanje masa pobožnih zavjetovanih vjernika, piše Avaz.
Dodaju kako je prije tri i pol desetljeća, kad je u Maglaj donešena ruka, to mjesto bilo puno autobusa koji su dovodili vjernike iz svih župa Hrvatske koji su svraćali na putu u Međugorje. Podsjetimo, tijekom 1976. godine, papa Pavao VI. proglasio ga je Leopolda Bogdana Mandića blaženim, a 16. listopada 1983. papa Ivan Pavao II. proglasio ga je svetim.
