Kao mladić je radio i pjevao u glazbenoj školi 'Josip Hatze'. Njegov glas bilo je lako zamijetiti, pa je 1983. dobio status tenora u zboru HNK-a Split.
Sljedećih godina pjevao je u klapi Trogir i u HNK.
Najveći trenutak njegove karijere bio je dijeliti pozornicu Teatro Comunale u Firenci s Lucianom Pavarottijem. Početkom 90-ih družio se i pjevao s Draženom Zečićem, Alenom Nižetićem, Perom Panjkovićem, Dundom iz Tria Gušti, momcima iz "Dalmatina". Svi su još bili na početcima svojih karijera.
Opisivali su ga kao vedrog i veselog, nasmijanog čovjeka i velikog prijatelja.
"Znao sam da će me tokat ispisat‘ posljednje zbogom Vinku Coci, prijatelju, mome Trogiraninu, i na koncu kolegi, ako je to uopće bitno. Velikom, moguće najvećem, tenoru što ga je organizirano klapsko pjevanje upamtilo, ali i, uprošćeno rečeno, zabavnjaku koji je dosljednije od ostalih ustrajavao na očuvanju belcanto zvuka na Splitskom festivalu. Pjevaču koji je zapravo imao dva glazbena života, onaj klapski i onaj zabavnjački. Šarmantnom i dobroćudnom debeljku, koji je osmijehom plijenio, zrelom umjetniku dječačke iskrenosti, što se šalio s visinama iz partitura. Ostaje nepobitno, osigurao je besmrtnost glasom, no njegova će pojava, karijera i osobnost, moguće više od silnih muzikologa, obrađivača, glazbenih pedagoga... popularizirati klapsko pjevanje, učiniti ga prihvatljivim i razumljivim najširoj publici" rekao je Igor Brešan o svom prijatelju.
Njegov sprovod posjetile su brojne estradne zvijezde i njegovi prijatelji.
Vinko Coce bio je veliki navijač Hajduka. Koliko je volio svoj klub, svjedoči i iznajmljivanje privatnog zrakoplova kako bi stigao na feštu povodom 100. godišnjice Hajduka. Te 2011. godine imao je s klapom Maslina zakazan koncert u Ljubljani, a Hajdukova se fešta pomaknula baš na taj dan.
Njegova ljubav spram Hajduka ni s čime se ne može mjeriti. Ali silno je volio ići u ribolov. Najslađe mu je bilo uzeti barku, otisnuti se na more i tamo provesti cijeli dan. Kad bi se vratio, pričao bi nam svoje dogodovštine. Šalio se na svoj račun, karikirao svoj ribičko umijeće i uvijek bi nakon smijeha uslijedila pjesma - rekao je Mate Bulić.
Njegova karijera procvala je i zbog skladatelja Nenada Ninčevića. Godina 1993. bila je prijelomna za njegovu karijeru jer iz poznanstva s Ninčevićem nastale su "Mirno spavaj, ružo moja", "Sićaš li se Lungomare", "Da je meni s tobom kroz Pasike", "Izliči mi dušu pismom", "Dalmacijo, sve ti cvitalo" ,"Zlato moje". Za svoj doprinos klapskom pjevanju, ali i hrvatskoj glazbi općenito, posthumno je nagrađen Porinom za životno djelo.
Njegovim je odlaskom otišao i dio Dalmacije. Nikad više taj se dio ne može vratiti, baš kao što nikad više neće biti takvog glasa - rekao je menedžer Ivica Bubalo, koji je Coci na Poljudu 2008. organizirao veliki koncert, koji je cijeli stadion digao na noge. "Na pučini života" je bila pjesma koju su na Splitskom festivalu trebali otpjevati Coce i Dražen Zečić, no zbog njegove bolesti to se nikad nije dogodilo. Dražen Zečić nikada nije otpjevao tu pjesmu sam, nije htio bez Vinka Coce.
Iza njega je ostala supruga Janja, a njihova najveća želja za djecom nikad se nije ostvarila. U svom Trogiru htio je napraviti veliki koncert, no to se također nije moglo omogućiti.
POGLEDAJTE VIDEO: Tužitelj u slučajevima Garaža i Selotejp zadovoljan presudom, obrazložio zašto Glavaš ne ide u zatvor