Danijel je mladi pjesnik, magistar hrvatskog jezika i slijep je od rođenja, ali ovo nije takva priča. Ovo je priča o njemu i njegovoj obitelji čija je plemenita gesta spasila nekoliko života. Tata Mladen preminuo je od moždanog udara prije nešto više od godinu dana. Kad su im u bolnici rekli da mu nema spasa, jedan šok je zamijenio drugi – hoće li donirati njegove organe.
"Nije bilo vremena da se razmišlja pa smo trebali donijeti što prije odluku i ispostavilo se da smo donijeli pravu odluku da ćemo donirati organe", kazao je Danijel Kralj.
"On je rekao - tata je uvijek svima volio pomagati i ja vjerujem da bi se on složio da bi se njega sad pitalo da bi on to prihvatio. I tako smo se onda mi odlučili na doniranje", kazala je Marina Kralj.
Danas su jako ponosni na to što su učinili. No, iskreno priznaju – tad je to bilo užasno teško.
Danijel je bio iznimno vezan za oca. Tata je bio taj koji ga je odmalena vodio na razna književna natjecanja, utakmice. Bio mu je podrška u svemu. I dok ga se mama prisjeća gledajući njihove zajedničke fotografije, Daniel u glavi vrti neke stare razgovore. Najdraža mu je tatina čestitka povodom objavljivanja prve zbirke pjesma.
Ono što tješi sve članove ove male obitelji je to što znaju da jedan dio njihova oca, djeda i supruga živi u drugim ljudima.
bitelj Kralj ne zna gdje su i komu otišli Mladenovi organi. Rekli su im da je još rano za tu informaciju. Ali kad jednom doznaju, ništa ih, kažu, neće spriječiti u tome da upoznaju osobu u kojoj kuca srce njihovog tate.
"Osoba umre tek kad ju svi zaborave, a mi nismo zaboravili niti jednog trenutka mog tate pa najvažnije što ostaje to su dobra djela", dodaje Danijel.
Ovakva dobra djela doslovce spašavaju živote, a onima koji ostaju daju barem malu utjehu.
