Danas se obilježava 100 godina od rođenja legendarne francuske šansonijerke Edith Piaf.
Edith Piaf (pravim imenom Edith Gassion) rodila se na ulici, 19. prosinca 1915. u pariškom predgrađu Belleville.
Otac je bio ulični akrobat i Edith ga je pratila na njegovim nastupima još kao malo dijete. Već tada je “otkrila” svoj glas i svoj budući poziv.
Nesretnim slučajem Edith je u trećoj godini oslijepila, pa su je roditelji poslali baki u jedno prihvatilište u Normandiji, koje je ustvari bilo pravi bordel što su ga vodile prostitutke. Tri godine potom je ozdravila. Bila je spremna za školu, ali nisu htjeli primiti to dijete iz “kuće grijeha”. Već u petnaestoj godini otac ju je napustio i morala se snalaziti sama kako zna. Uglavnom je bila na ulici i pjevala gdje stigne.
Bila je ovisnica o morfiju, kortizonu i alkoholu nakon ozljede leđa u automobilskoj nesreći, izgubila je ljubav svog života, a na kraju je upala i u financijsku krizu, piše The Guardian.
Pravog imena Édith Giovanna Gassion imala je nadimak La Môme Piaf (što znači ‘mali vrabac’) koji joj je dao njezin prvi menadžer Louis Leplee jer je imala snažan glas, a bila je visoka samo 146 centimetara.
Imala je mnogo ljubavnika, uključujući boksačkog šampiona Marcela Cerdana.
Tijekom Drugog svjetskog rata, Piaf je pomogla osloboditi 300 ratnih zarobljenika u blizini Berlina, a nagovorila je zapovjednika logora da joj dopusti fotografiranje sa zarobljenicima, što je poslije iskorišteno za stvaranje lažnih dokumenata zatvorenika koji su se predstavili kao slobodni francuski radnici u Njemačkoj.
Njezine najpoznatije pjesme su La vie en rose, Milord, Non, je ne regrette rien, L”hymne a l”amour, Padam, Padam, Sous le ciel de Paris.
Umrla je 10. listopada 1963. od iscrpljenosti i bolesti jetre. Marlene Dietrich njezin je glas nazvala 'dušom Pariza'.
