Kao znak odmazde za vojni poraz dan prije u vojno-redarstvenoj akciji "Bljesak" u zapadnoj Slavoniji, vojska takozvane Republike Srpske Krajine odgovorila je dvodnevnih raketiranjem Zagreba u kojem je poginulo sedmero građana, a ranjeno njih više od 200.
Tog 2. i 3. svibnja 1995. godine, projektili ispaljeni po naređenju predsjednika samozvane RSK i vođa pobunjenih Srba Mile Martića pali su na križanje Vlaške i Draškovićeve ulice, na Dječju bolnicu u Klaićevoj, Hrvatsko narodno kazalište u kojem su vježbali baletani, Zrinjevac, Dom umirovljenika Centar i Zračnu luku Pleso. Središte Zagreba napadnuto je raketnim sustavom "Orkan" s kasetnim punjenjem s takozvanim zvončićima.
Prve eksplozije čule su se 2. svibnja u 10.23 sati, a projektili su nastavili padati i idućeg dana. Najveći udar pogodio je Vlašku i Draškovićevu ulicu gdje je poginulo pet građana. U napadu na dječju bolnicu u Klaićevoj ozlijeđeno je dvoje djece, jedno od njih tromjesečna beba, dva djelatnika bolnice i troje roditelja. Bila je to osveta pobunjenih Srba što je pred kamerama otvoreno priznao i hvalio se njihov tadašnji vođa Martić.

Posebno su opasni kasnije bili neeksplodirani "zvončići", i to njih oko 500 koje je deaktivirala policija, prilikom čega je poginuo jedan policajac.
'Bježala sam s kćeri u rukama'
Među ozlijeđenima je bila i Amira Đojić iz Sarajeva koja se usred raketiranja našla u centru Zagreba. S kćeri na rukama pokušala je pronaći zaklon od opasnosti.
"Ne znam zašto, ali trčala sam u smjeru suprotnom od onog u kojem se nalazio stan što sam ga tada koristila. No, upravo je to spasilo život mog djeteta, jer su mene geleri pogodili u leđa, a kako sam kćer držala s prednje strane ona nije pogođena", prisjetila se prije nekoliko godina.
Krv je tekla po tlu, a budući da je dosta ljudi išlo prema đačkom domu, i ona se tamo odlučila skloniti.
"Kad su mi se ljudi počeli sklanjati s puta shvatila sam da sam i ja ozlijeđena. Tada sam pala u nesvijest i iduće čega se sjećam je buđenje na nosilima. Prevezli su me u bolnicu na Rebru. Tamo sam odmah operirana. No, tijekom noći zbog gelera koji je izazvao unutarnje krvarenje završila sam na drugoj operaciji", ispričala je Almira.

Nakon desetak dana puštena je na kućnu njegu. Njezina kći u napadu nasreću nije ranjena, ali dugo od šoka nije mogla ništa reći.
Geleri u tijelu podsjetnik su vozaču ZET-ova autobusa Milanu Smoljanu na horor koji je preživio početkom svibnja te krvave 1995. godine.
Raketiranje preživjela 11-godišnjakinja: 'Nikad više nisam mogla na tjelesni'
"Bio sam na stajalištu na Mažuranićevom trgu i taman sam zatvorio vrata kako bih krenuo. Tada se začula eksplozija. Odmah mi je bilo jasno o čemu se radi. Pustio sam putnike da izađu, a kada sam ja krenuo iz vozila nešto me pokosilo. Pao sam pod autobus. Uspio sam se skloniti u Obrtnički dom gdje je bilo još ranjenih ljudi", ispričao je Smoljan koji i dalje u tijelu nosi gelere jer je njihovo vađenje preopasno.
Traumatična sjećanja i godinama kasnije pratila su K.B., koja je u doba raketiranja bila tek 11-godišnja djevojčica. "I danas trpim posljedice ranjavanja. Od tada mi je smanjen kapacitet pluća i imam 30-postotnu invalidnost", posvjedočila je K.B., jedna od prvih čiju je ispovijest čulo sudsko vijeće Županijskog suda u Zagrebu koje je vodilo postupak protiv Martića i Milana Čeleketića, kojeg je Martić godinu ranije imenovao komandantom glavnog štaba takozvane Srpske vojske Krajine.
"Iduće čega se sjećam su policajci koji su me odvozili u Kliniku za traumatologiju. Još neko vrijeme bila sam pri svijesti, a zatim su me uspavali i odvezli na operaciju. Dva tjedna bila sam na liječenju", prepričala je. Idućih godinu dana nakon raketiranja nije išla u školu, a više nikad nije mogla pohađati tjelesni.
Zbog zapovjedi da se napadne Zagrebi drugih ratnih zločina počinjenih u Hrvatskoj između 1991. i 1995. godine, Međunarodni sud u Haagu pravomoćno je osudio Martića na 35 godina zatvora. U odsutnosti mu se sudilo i u Zagrebu gdje je na Županijskom sudu 2020. osuđen na sedam godina zatvora za napad na Karlovac, dok je za Jastrebarsko oslobođen.
Nepravomoćna presuda izrečena je i Čeleketiću koji je osuđen na 20 godina zbog napada na Zagreb i Karlovac, dok je za Jastrebarsko također oslobođen.
U spomen na krvavi dan, Zagreb od 2007. godine ima Trg svibanjskih žrtava 1995. godine.
POGLEDAJTE VIDEO: Rusi raketama srušili TV toranj visok 240 metara u Harkivu