Opisuje kako obitelji u prosjeku imaju po pet-šest članova, stanovništvo je vrlo mlado, dobrog nataliteta, ali ih pogađa isti trend kao i ostatak Hrvatske – iseljavanje. Većinom odlaze u Njemačku i Irsku. Otišlo je 30-ak mladih Janjevaca u zadnje dvije godine, čak i po dvoje-troje braće iz iste kuće.
Cijelu sezonu provode na turističkim mjestima
Antić objašnjava kako njihova zajednica opstaje samo zahvaljujući radu u sezoni. Tako u Kistanjama ima registrirano 150 sezonskih obrta.
"Ti ljudi su od Uskrsa do kraja rujna na moru i sada je Kistanje gotovo prazno, što vidite i sami. Kad biste u studenome došli, vidjeli biste sasvim drugu sliku, sve puno, pune gostionice. Od Umaga do Cavtata, Janjevci iz Kistanja vam prodaju suvenire i potrepštine za plažu, robu široke potrošnje, uz glavne gradske šetnice, dućane, štandove, uz rive. Da nije toga, pitanje je bi li i opstali u Kistanjama", rekao je Antić, jer u općini nema nijednog gospodarskog subjekta osim male destilerije smilja, koju drži jedan Srbin povratnik.
Manipulacija brojem stanovnika
Drugi donačelnik je Borislav Šarić iz SDSS-a, koji ima i većinu u Općinskom vijeću s devet vijećnika, ima i načelnika Gorana Reljića, Antićev HDZ ima tri vijećnika, a jedan je vijećnik nezavisni iako je i on, veli Antić, Srbin.
No Šarić tvrdi kako među vijećnicima SDSS-a ima čak dva Hrvata. S druge strane, Antić tvrdi da je stvarno stanje takvo da su Hrvati u općini Kistanje većina te da ih ima oko 1300, dok je Srba oko tisuću.
No, prema popisu stanovništva iz 2011. ovdje ima 3400 "i nešto" stanovnika, te oko tri tisuće birača po biračkom popisu, što je po Antiću apsurdno, jer ima sigurno oko 600 djece.
Antić tvrdi kako se podacima manipulira, te da se birači često dovode autobusima iz Srbije i Republike Srpske. Smatra da je i to razlog zašto su statistički Kistanje najsiromašnija općina u državi.
"Spadamo među 50 najsiromašnijih, ali definitivno nismo najsiromašniji, ne prednjačimo. Statistički, dohodak se dijeli na ljude koji tu ne žive, jer općina Kistanje ima oko milijun i nešto tisuća kuna izvornih prihoda, dok ukupni proračun iznosi oko pet milijuna kuna", navodi Antić.
Ostatak, oko 70%, dotacije su iz državnog proračuna.
Problemi nisu međunacionalni, već gospodarski
Unatoč ovim političkim prepucavanjima, i Šarić i Antić ističu kako su međunacionalni odnosi između Hrvata i Srba u Kistanjama, općenito gledajući, sasvim dobri.
To se uopće ne postavlja kao problem, ljudi žive zajedno već 20 godina, svi se znaju – veli Šarić, slažući se s tezom kako i Srbi i Hrvati, Janjevci, dijele iste probleme kao i ostatak države – teške uvjete života i nezaposlenost. A kako se budu otvarala radna mjesta, bit će, uvjeren je, i bolje. Ljudi idu u iste kafiće, ne odvajaju se, nema ekskluzivno hrvatskih ni srpskih sastajališta.
Loša prometna povezanost
Sanja Marasović Stručić, ravnateljica OŠ Kistanje, kaže kako ove godine škola u Kistanjama ima 204 učenika, lani ih je imala 218, a u zadnjih pet godina izgubili su čak stotinjak učenika. Glavni problem nije natalitet, nego iseljavanje.
Gdje je u Hrvatskoj najbolje živjeti?
"Ljudi u Kistanjama se nemaju čime baviti, tu vam je pošta, nekoliko kafića i restorana, i to vam je to! Čak, koliko čujem, ljudi ne idu toliko vanka koliko idu u Zagreb!", objašnjava Marasović Stručić.
Dodaje kako su Kistanje "jedino mjesto koje nema prometnu povezanost sa županijskim središtem. Nema javne autobusne linije Kistanje – Šibenik. Ima Kistanje – Knin, ali sa Šibenikom nema. I onda djeca odlaze u srednju školu u Zadar, u drugu županiju, ako upišu smjer kojeg u Kninu nema. Tako Šibenik gubi razrede u farmaceutima i nekim strukovnim školama, a dobiva ih Zadar."
To je posebno značajno u situaciji kada svake godine ionako gubite po jedan razred u srednjim školama, zato što to povlači i brojne druge probleme, u zapošljavanju učitelja i profesora, a i maloljetna djece provode cijeli tjedan izvan kuće.