U Netovom ljetnom serijalu poznate hrvatske ličnosti iz svijeta politike i showbizza progovaraju o najdražim ljetnim sjećanjima iz djetinjstva. Čega se prvo sjete kad pomisle na ljeto i djetinjstvo, čemu su se kao djeca najviše radovali i što je ono što im i danas izmami osmijeh na lice kad se sjete tog razdoblja - čitajte svakog vikenda na Net.hr-u
Pomisao na ljetne praznike u djetinjstvu Daliji Orešković iz Stranke s imenom i prezimenom budi slike koje su se, kaže nam, svake godine ponavljale. Na more se, ističe, išlo jer se moglo, a na selo u posjet baki jer se moralo. A upravo joj to ličko selo - Široka Kula - budi najljepša sjećanja na djetinjstvo.
"Uvijek je bilo nekog posla s kojim su odrasli pomagali u održavanju imanja i skromne poljoprivrede s kojom se baka bavila. Za nas djecu, ljeto je značilo skupljanje sijena. Nije se tada puno marilo za zvizdan, išlo se u polje u sva nedoba. Mi najmanji imali smo zadatak grabljati ono što ostane kada se već s vilama nabacalo na kola", priča nam Orešković te dodaje da to njima djeci tada uopće ne bi bio problem.
Dalija Orešković - Široka Kula 1984. godine
"Najvažniji i najiščekivaniji događaj ljeta, uzbudljiviji od svih morskih radosti je bio trenutak kada je bratić, danas nažalost pokojni, prebacio biljac preko nakupljenog sijena i stavio sestričnu i mene da se vozimo u kolima do kuće. Pravi pravcati konji, intenzivan miris ličkih trava, klopot kopita, strah od prevrtanja jer se obavezno uvijek pretovarilo kako se u polje ne bi moralo dvaput, i pokoja psovka koju bi netko dobacio u rukovanju cijelom povorkom, značilo je čistu radost. Smijeh koji se decibelima ne može izmjeriti. Ništa nam nije smetalo, ni sparina ni žeđ, ni balega po putu", prisjeća se sa sjetom saborska zastupnica Orešković te nastavlja:
" Za nas gradsku djecu, vožnja na kolu sijena bila je privilegija na koju se čitavu godinu čekalo. Sijeno se čuvalo u stogovima, a dio je bio i na katu štale. To nam je bilo omiljeno mjesto na kojem smo se sestrična i ja skrivale po cijele dane. Uzele bi biljac i kutiju keksa, satima smo pričale i maštale o tome kako bi bilo sjajno za se obližnji poljski WC preuredi u prekrasnu drvenu kućicu za igru", prisjeća se Orešković.
Dalija Orešković u Širokoj Kuli - Crvenokosa kratko ošišana s lijeva u prvom redu
Nažalost, upravo je to ličko selo, udaljeno 11 kilometara od Gospića, bilo meta etničkog čišćenja Hrvata u vrijeme Domovinskog rata. Krajem 1991. ubijeno je 33 mještana, a selo je spaljeno.
"Stogove sijena spalili su u četnici u Domovinskom ratu, s kućom, štalom i svim ostalim pratećim sadržajem. Bratić, taj isti koji nas je stavljao na kola sijena, prvi je s braniteljima u Oluji ušao na zgarište. Sve im je opsovao. Iz ljubavi, ponosa i inata familija se ujedinila i vlastitim sredstvima obnovila kuću, država nam nije pomogla niti lipe. Danas je to mjesto našeg okupljanja, baš kao što je bilo u mom djetinjstvu. Neke nove generacije ovdje uče isto što smo i mi grabljanjem onog sijena, da postoje veze i niti obiteljskog naslijeđa i povezanosti koje nas čine jačima i u najtežim vremenima", zaključuje Orešković koja posljednjih nekoliko godina tu provodi i čitav godišnji odmor.
"More izbjegavam. Jedan od razloga je taj što mi svaku večer ozebu noge dok se začitam ispred kuće, dok svi drugi pričaju o paklenim vrućinama. A drugi razlog je taj što nikoga nema. Ove godine sam se mjesec dana borila sa zaraslom travom i trnjem uz ogradu", kazala nam je Orešković.
Na pitanje kolika je trava i ima li puno posla nismo dobili odgovor već video. Pa pogledajte: