Poduzetnicu Katarinu Majić, vlasnicu lanca cvjećarni i darovnih trgovina, u Splitu ne treba posebno predstavljati. Većina sugrađana ju poznaje i cijeni zbog teškog, ali i zanimljivog puta koji je prošla do uspjeha.
Katarina je osnivačica i vlasnica “Ira Commerca”, tvrtke, koja je startala s jednom radnicom (ujedno i vlasnicom) u iznajmljenom podrumu na Žnjanu da bi u protekla dva i kusur desetljeća izgradila tvrtku u kojoj radi 50 zaposlenih, gotovo sve žene, u dva veleprodajna objekta od 4500 kvadrata u Dugopolju,*tri* cvjećarnice u Splitu i jedna u Avenue Mallu u Zagrebu, piše Slobodna Dalmacija.
Tvrtku pokrenulu u iznajmljenom prostoru, a u početku je ona bila i jedina zaposlena
S obzirom da joj posla ne manjka, ova je poduzetnica nedavno otvorila još jednu cvjećarnicu i darovni dućan u netom renoviranom šoping-centru, “Salona Mallu”.
"Posla nam ne manjka, ali ono na što sam izuzetno ponosna je da mojim radnicima nikada nije kasnila plaća. Uvijek im na račune sjeda prvoga u mjesecu i po tom pitanju mogu biti sigurni. I uvijek, baš uvijek, dobiju božićnicu i uskrsnicu, za to uvijek mora biti sredstava", rekla je za Slobodnu Katarina Majić.
Većina radnika ima sigurne ugovore za stalno, a uprava svake godine i nagrađuje one koji posebno doprinose razvoju tvrtke.
Kad je Hrvatsku zahvatio val recesije i ozbiljna gospodarska kriza, Katarina Majić, odlučila je kako će iz loše situacije pokušati izvući najbolje. Tad su se, naime, na burzi rada našli brojni kvalitetni radnici pa je sebi mogla izabrati najkvalitetnije i najbolje među njima.
Službeni podaci tvrtke govore kako je u protekloj godini ostvarila prihode od preko 23 milijuna kuna, a dobit od 2,4 milijuna. Uz to, promet od prodaje robe bilježi konstantant rast, koji na godišnjoj razini iznosi respektabilnih 15 posto. U Hrvatskoj gotovo da i nema trgovačkog lanca koji ne prodaje “Irine” artikle, a sad su se preko “Bauhausa” probili i na slovensko tržište.
Iako je danas uspješna hrvatska poduzetnica s biznisom koji doslovno cvjeta, Katarina Majić prisjetila se svojih teških početaka. Nekad je radila u gradskoj komunalnoj firmi “Parkovi i nasadi", gdje je bila na dobroj plaći i gdje je imala siguran posao. No, nešto joj nije dalo mira.
Siguran posao, dobra plaća, ali nešto joj ipak nije dalo mira
S cvijećem se počela baviti slučajno - kad joj je direktor povjerio da bude voditeljica sedam cvjećarnica, koliko ih je ta tvrtka u socijalizmu imala. Bilo je to osamdesetih, kad se cvijeće malo kupovalo. Poslali su je tad na šestomjesečnu obuku u Ljubljanu, čija je komunalna tvrtka imala lanac od 15 vrlo uspješnih cvjećarnica, da kopira njihov poslovni model.
"Nakon tri dana, sve sam pohvatala i vratila se doma. Ključno je bilo pokupiti kontakte dobavljača i ponuditi što više raznolike rob, u što kraćem roku. U tome je sva filozofija. Po povratku u Split poslala sam sve radnike na tečaj cvjećarstva", rekla je.
Godinu dana nakon toga čekao se red pred cvjećarnicama “Parkova i nasada”.
"To je bila takva firma da si mogao ništa ne raditi, ako ti se nije radilo, ali mogao si ići i drugim putem – biti kreativan i marljiv. Ja sam odabrala ovaj drugi put i tako otkrila svoju kreativnu stranu, potrebu za dinamikom, radom. Najgore mi je kad mi je dosadno. Kad mi više nije bila dovoljno motivirajuća atmosfera u firmi, odlučila sam otići i pokušati sama. Nije bilo lako, velika je to odgovornost kad iz mjeseca u mjesec moraš osigurati plaće za sebe i još 50 radnika, ali nisam zažalila. U doba kad mladi bježe iz Hrvatske, ja sam dokaz da se, bez ičije pomoći, može i u našoj zemlji uspjeti. Treba se samo boriti i uporno raditi, a, normalno, potrebno je u svemu tome imati i malo hrabrosti i sreće", zaključila je.
