Da sam ja Jadranka Kosor, danas bih se iselila iz Šeferove 4 jer mi je pun k..., puna kapa toga da me doživljavaju kao moralnu nakazu, jer postoji mogućnost da je zbog te pišljive nekretnine jedan muškarac počinio samoubojstvo, a da drugi zbog iste živi na rubu egzistencije.
Da sam ja Jadranka Kosor, ne bi me bilo briga gdje stanujem jer sam premijerka i čisto sumnjam da bih živjela u nekoj šupi, a opet, previše bih se sramila činjenice da su u ovoj državi stanovi otimani civilima i učinila bih sve da se to ispravi.
Da sam ja Jadranka Kosor, zalagala bih se za provođenje lustracije bez obzira na razdoblje u kojemu su zločini i kriminal počinjeni – bio to komunizam, vladavina Franje Tuđmana, Ivice Račana ili Ive Sanadera.
Da sam ja Jadranka Kosor, objavila bih Registar branitelja, ako ni zbog čega drugog, onda samo da vidim zapanjena lica Zorana Milanovića i Ante Kotromanovića.
Da sam ja Jadranka Kosor, zaustavila bih HDZ-ovu kriminalizaciju Domovinskog rata i poručila da imena iz Registra branitelja neće poslužiti sastavljanju optužnica. Poručila bih i da ako ondje ima lažnjaka i kriminalaca, da oni ne smiju biti nedodirljivi.
Da sam ja Jadranka Kosor, platila bih Marka Rakara zlatom da na internetu objavi sve što treba objaviti u ovoj državi, tako da mi nitko ne može prigovarati da se ne zna gdje se troši javni novac i da sam na čelu korumpirane bande. Onda bi me možda prestali maltretirati pričama da mi je borba protiv korupcije lov na političke mrtvace, nego bi se u real timeu vidjelo tko krade.
Da sam ja Jadranka Kosor, zahvalila bih se i dalje politički živahnom Božidaru Kalmeti i rekla mu – zbogom, ako ne zbog kriminala u Hrvatskim autocestama, za što ga terete neke nekoć važne osobe iz te firme, ako ne zbog Hrvatskih pošta ili željeznica, onda zbog toga što je taj čovjek očito nesposoban i ne zna ništa o raspadajućem resoru koji mu je povjeren.
Da sam ja Jadranka Kosor, boljelo bi me dupe za neko dupe s reklame, jer imam ozbiljnijih problema, kao što sam i ranije često isticala dok sam izbjegavala odgovor na neka aktualna pitanja koja su tištala narod.
Da sam ja Jadranka Kosor, rekla bih Dadi Milinoviću da se više ne svlači u javnosti jer je to degutantno, kao i njegov poziv neplodnim parovima na TV-sučeljavanje na temu jalovosti. Zanimalo bi me i što je radio za vrijeme rata, jer je tamo neka žena koju je uspio izazvati na TV-sučeljavanje pretučena nakon ispovijesti o zločinima u Gospiću kada je spomenuto i ime aktualnog ministra zdravstva.
Da sam ja Jadranka Kosor, rekla bih Tomislavu Karamarku da smanji doživljaj i prestane se ganjati po sudu s Margetićima i Peratovićima, a da umjesto toga, za početak, osvjetla svoj obraz i pokuša naći ubojicu Milana Levara. Toliko ciljane upotrebe represivnog aparata i samoljublja bih mu oprostila.
Da sam ja Jadranka Kosor, zanimalo bi me zašto Milan Bandić nije među SDP-ovim gradonačelnicima koje Karamarko ganja.
Da sam ja Jadranka Kosor, pitala bih Mladena Bajića kako on to misli istražiti vlastitu korespondenciju s Ivom Pukanićem i trebam li sumnjati u njegovo poštenje. Pomislila bih i da Pukanić nije jedini razlog zašto u njegovo poštenje eventualno mogu sumnjati.
Da sam ja Jadranka Kosor, zanimalo bi me gdje je nestalo žito iz Đakovštine i zašto se Čobanković smije kad ga o tome pitaju te zašto mu državni tajnici odlaze iz Ministarstva poljoprivrede da bi ostvarili karijeru unutar koncerna Agrokor.
Da sam ja Jadranka Kosor, više bih vremena trošila na ulizivanje i traženje savjeta od Slavka Majetića, nego na čučanje pred vratima Ivice Todorića.
Da sam ja Jadranka Kosor, najurila bih Ivana Šukera umjesto da konstantno slušam kako nema problem s Rohatinskim. Sve da i nema problem s njim, dovoljno dugo sam ga gledala da bih zaključila kako ima raznoraznih problema, od porezne politike do punjenja i pražnjenja kase.
Da sam ja Jadranka Kosor, zapitala bih se ima li smisla u onome što Rohatinski govori: zar zaista novac od kredita koje potiče država treba ići u proizvodnju?
Da sam ja Jadranka Kosor, ne bih sugerirala, nego bih naredila vlasnicima medija da mi se prestanu ulizivati zbog sveopćeg dobra, ali i zbog dostojanstva novinarske profesije.
Da sam ja Jadranka Kosor, ne bi me bilo sram obznaniti da pohađam lekcije iz engleskog jezika.
Da sam ja Jadranka Kosor, rekla bih Gordanu Jandrokoviću da podijeli otkaze šarlatanima koji ne znaju da je Doha glavni grad Katara i zamolila ga da promijeni vanjskopolitičku strategiju, da se prestane svoditi isključivo na obljubljivanje stražnjica zapadnjacima koji ni sami ne znaju što bi od vlastitih problema.
Da sam ja Jadranka Kosor, zapitala bih se zašto imam toliko birokrata ispod sebe koji mi sišu novac iz blagajne kad bi umjesto njih većinu posla puno efikasnije i brže radili kompjutori, koji koštaju manje od jedne njihove plaće.
Da sam ja Jadranka Kosor, pažljivo bi se vagalo kome trebaju ići poticaji, a tko je parazit.
Da sam ja Jadranka Kosor, našla bih i u sklopu kulturno-turističke manifestacije Srednjovjekovni dani na Medvednici javno bih izbičevala one koji su prodali Inina upravljačka prava Mađarima, a prije toga bih se konzultirala s javnošću i sastavila listu ostalih kriminalaca koje ubuduće treba izvrgavati ruglu za primjer budućim pokoljenjima.
Da sam ja Jadranka Kosor, organizirala bih prebacivanje Branimira Glavaša na hrvatski teritorij, pa makar po modelu kojim je Ante Jelavić prebačen u Bosnu i Hercegovinu.
Da sam ja Jadranka Kosor, predala bih policiji i Državnom odvjetništvu svoje memoare Moj život s Ivekom. Sanaderom, dakako.
Eh, da sam ja Jadranka Kosor... Svaki budni sat svakog dana svog mandata bih iskoristila za smišljanje spački kojima ću zagorčavati život kriminalcima u ovoj državi i uzimati im pare. Onda bi novca bilo i za tvornicu, i za školu, i za bolnicu. Ne bi me ni tražili da ukidam harač.
Da sam ja Jadranka Kosor i da kao premijerka ne mogu napraviti ništa od navedenog, jer mi to ne dopušta Vladimir Šeks ili bilo koji mastermind koji se obogatio zahvaljujući stranci kojom predsjedam, podnijela bih ostavku na mjesto premijerke i predsjednice HDZ-a i pružila im otpor. Otišla bih u povijest kao žena koja je previše znala i to iskoristila, a ne kao osrednji birokrat koji će povijesti ostaviti svoje memoare, čiji će najzanimljiviji detalj biti skenirani jelovnik s potpisom Baracka Obame.
