Počelo je vrijeme kolinja. I to baš kada su se temperature počele spuštati pa se početak sezone može smatrati gotovo idealnim za slavonske delicije, čvarke, kobasice, šunku i kulen.
Iako često izvještavamo o mladima koji odlaze, ima i onih koji ostaju i tradicije se ne odriču. Od uzgoja, do stola.
Vrijedni Slavonci pripremaju domaće svinje koje su prehranjivali
godinu dana.
O svakom se detalju pomno brine, noževi se oštre. Ali prije
svega, meso se šalje na veterinarsku analizu, ponajprije zbog
provjere na trihinelu.
Ova je tradicija pravi zanat. Redoslijed je precizan i znanje se prenosi s koljena na koljeno na mlađe generacije, jer, govore iskusni, sve je teže u selu okupiti ljude kako bi se od svinje napravile delicije.
Radni dan je dug jer kod svinje apslolutno svaki dio treba posebno obrađivati.
"Sve se iskoristi kod svinje, ali baš sve. Koža, nogice, papci, crijeva su ljudi prije prali, sad žena nema, prije su ih zvali 'govnarice', ali su se povukle pa sad moderne tvornice peru crijeva i to je lakše i za njih i za nas", rekao je majstor za kolinje Mato Cerić.
Bez domaće rakijice svinjokolja neće proći, a kako su čvarci 200 kuna po kilogramu, i o njima se posebno vodi računa.
Za najveće delicije, kulen i kobasice, smjesa se radi po tradicionalnoj recepturi. Domaća paprika je obavezna, a ostalo je tajna svakog majstora, koji će meso svoje kobasice, kako bi testirao, kušati poput sushija, još dok je prijesno.
Domaće je domaće, no kako se tradicija ne bi ugasila, domaćini kažu, gosti koji pomognu, za nagradu dobivaju - domaću kobasicu.
