Vito je došao na svijet tri mjeseca i 20 dana ranije nego što je trebao. Njegova majka prisjeća se kako je u inkubatoru izgledao kao voštana figura, nerealna imitacija bebe. Danas ima nešto manje od 18 mjeseci i mama ne može vjerovati koliko je živahan jer s njim, kako govori, nema stajanja ni sekunde.
Nisu zabilježeni otkucaji srca
U povodu Međunarodnog dana svjesnosti o prijevremenom rođenju za Dubrovački dnevnikDitaLipanović je ispričala priču o svome malom heroju kada je u pitanju borba za život. Ona i danas protrne kada se prisjeti komplikacija koje je imala u trećoj trudnoći s Vitom. Kada je došla k liječniku na pregled, jer je sumnjala da nešto nije u redu, savjetovao joj je strogo mirovanje u 23. tjednu jer je porod krenuo i svim silama su se trudili zaustaviti ga. No, nakon nekog vremena, liječnik na ultrazvuku nije zabilježio otkucaje srca, nestalo je plodne vode i pretpostavili su da beba nije živa.
"Nakon savjetovanja s doktorom Miovićem odlučilo smo kako je najbolje obaviti porođaj te nakon toga kiretažu jer sve je upućivalo na to da je priča gotova. U početku mi je bilo jako tužno, plakala sam dva sata bez prestanka, a onda sam stvari posložila u glavi i rekla sama sebi da imam dvoje žive i zdrave djece i eto da mi nije bilo suđeno treći put postati majka. Pripremila sam se na induciraniporođaj i rekla kako nakon toga idem dalje", prepričava Dita Lipanović koja je zapravo doživjela najveći šok nakon porođaja.
"Učinilo mi se da sam čula da je beba zaplakala, ali to uopće nisam očekivala pa nisam o tome ni razmišljala. Kako nije bio dovoljno razvijen, čak se nije ni očekivalo da će izaći u jednom komadu, a ako se to i dogodi, mislili su da će odmah izdahnuti. Pedijatrica je bila u rađaoni samo da ustanovi stanje, ali sve se preokrenulo u jednom trenutku. Nakon porođaja su me izveli iz rađaone i čekala sam 45 minuta, nitko nije dolazio do mene jer su svi bili s njim", prisjetila se Dita kojoj je doktor Miović došao i rekao kako je beba stavljena na respirator.
"Rekao mi je "Mali je dobro, ide helikopterom za Split", a ja sam bila u šoku i pitala sam "Ma čiji mali?". Nije mi bilo jasno o kojoj bebi priča jer nisam očekivala da će uopće biti živ, ali on je disao kada se rodio, što je bio znak da ima nade tako da je uspio", govori majka palčića Vita kojega su prebacili u KBC Split, a ona je ostala u dubrovačkoj bolnici iznenađena razvojem događaja.
"Mislim da mi je bio veći šok kad sam shvatila da je živ. Milijun pitanja se vrtjelo u glavi - kako će se razvijati, hoće li imati posljedice... Tek nakon dva-tri dana došla sam k sebi, ni danas se ne sjećam tog vremena jer sve se činilo nestvarim", kazuje Dita koja je s djecom nakon što je otpuštena iz dubrovačke bolnice pošla na Korčulu gdje imaju obiteljsku kuću jer joj je bilo bliže katamaranom ići do Splita. Putovala je gotovo svaki dan u posjet svome palčiću koji je proveo točno stotinu dana u bolnici.
"Svaki dan sam nosila mlijeko koje sam izdajala. Gledala sam ga onako sićušnog u inkubatoru kako se bori s brojnim infekcijama, povišenom temperaturom, sepsom... Sjećam se kako sam plakala kada sam ga ugledala prvi put onako maloga, spojenog na brojne cjevčice... Imao je samo 29 centimetara i 860 grama, ali ja sam znala da će sve biti u redu iako su me doktori stalno upozoravali", kazala je Dita Lipanović. Prisjetila se jednog čudesnog trenutka u bolnici. Kako je Vito bio na respiratoru, a brojne drugecjevčice omogućavale su mu održavanje na životu, mama je primijetila kako je jedna jako nezgodno stavljena u nos.
"Nekako je mene zaboljelo kad sam ugledala kako mu to stoji u nosu dok je on ležao na trbuhu i mučio se s time. No u jednom trenutku, oslonio se na laktove i okrenuo glavicu na drugu stranu! Tad sam znala da će sve biti super i da će se on izboriti", govori Dita te dodaje kako Vito danas dobro napreduje te savjetuje drugim roditeljima da ulože puno strpljenja i rada sa svojim palčićima kojima je, uz ljubav, to najpotrebnije.
"Njegov dlan je bio kao moj nokat i pitala sam se 'Bože, kako "ovo" može biti živo?'. Danas se pitam: 'Bože moj mili, kako ovaj mali može biti toliko živ?' Nema stajanja sekunde, akcija traje dvadeset i četiri sata", zaključila je za Dubrovački dnevnik kroz smijeh Dita Lipanović, majka dubrovačkog palčića Vita koji je dokazao kako u malenom i krhkom tijelu kuca snažno srce dječaka koji je od prvog daha pokazao da je hrabri borac.
