Mnogi stanovnici su se već opredijelili za jednu od predloženih opcija, a dio populacije ipak još nije donio odluku ni o eventualnom izlasku na biračka mjesta taj dan, a kamoli o zaokruživanju jednog od ponuđenih odgovora. Razlog zašto neki građani neće aktivno sudjelovati u tom procesu vrlo je jednostavan i tako iskreno ljudski, onako kako to samo mogu biti razlozi koje čovjek ima da nešto ne učini. Njih se, naime, to ne tiče!
Silovanje šupljih zakona na štetu manjine
Pa sad, ako bismo pošli od pretpostavke da je glasanje rezervirano samo za one koji imaju izravan interes od rezultata referenduma (znači, pripadnici LGBT populacije), ishod bi bio dobro poznat i prije samog održavanja. Točnije, da se te osobe - jedine koje imaju izravan interes u čitavom procesu - nešto pita, referenduma ne bi ni bilo! Ali problem je što su čitavu tu priču i pokrenuli oni koje se to ne tiče! I koji su na najzorniji način pokazali kako izgleda kad većina siluje šuplje i promašene zakone na štetu manjine!
Zapravo, u cijelom ovom cirkusu koji je nastao totalno nepotrebno, postoje tri skupine ljudi kojima bi trebalo biti svejedno kad je u pitaju referendum, a jedna od njih je presudna za rezultat!
Zašto se ne smije biti neopredijeljen
To je ona najmanje aktivna, prilično nezainteresirana i djelomično neupućena skupina građana koju sam već spomenuo - "neodlučni"! Dok ostale dvije već tjednima ratuju preko internetskih portala i društvenih mreža, pokazujući time da im baš i nije tako svejedno kako bi se možda očekivalo (iako se njihov status, neovisno o ishodu referenduma, po tom pitanju ne može promijeniti ni nabolje ni nagore), ovi "treći" čekaju, prate, proučavaju, ocjenjuju... Kao da odlučuju o tome za koga će glasati na Eurosongu ili kojoj ljepotici bi trebala pripasti titula Miss svijeta. Da nije žalosno, bilo bi smiješno.
Ako većina pripadnika te skupine zaista zaobiđe birališta, Hrvatska će legalizirati diskriminaciju i ugraditi je u svoj najviši akt. I to je jasno kao dan! Mišljenje Ustavnog suda koje se, ukratko, svodi na to da eventualna dopuna Ustava ne smije ugroziti pravo na poštovanje i pravnu zaštitu te ljudsko dostojanstvo, ne mijenja puno na stvari. Poruka onih koji su sve zakuhali, kao i onih koji će im dati podršku 1. prosinca je nedvosmislena:
Eventualna kasnija korekcija kroz zakonski okvir, uz korištenje druge terminologije, vrlo je izgledna, ali ona će samo pokazati formalno-pravnu besmislenost čitavog procesa, ali ne i izbrisati onaj osjećaj nepravde i nedostatka ravnopravnosti u društvu.
Solidariziranje sa samim sobom
Problem s ljudima je što se oni obično solidariziraju s drugima tek ako s njima dijele iste probleme i osjećaju se ugroženo po istoj osnovi. Primjećujete, naravno, da se ovdje radi prvenstveno o solidariziranju sa samim sobom (da, zvuči glupo, ali takva je i ova osobina, tako karakteristična za većinu populacije). Prevedeno na aktualni slučaj: "Nisam homoseksualac, nitko od članova moje obitelji nije homoseksualac, nitko od mojih prijatelja nije homoseksualac... dakle, ne tiče me se."
Propuštajući uvidjeti što se krije iza ove inicijative, uz istovremeno zatvaranje očiju na nepravdu koja se time nanosi jednoj maloj i neutjecajnoj skupini u društvu, koja nikoga ne ugrožava i traži samo ravnopravnost (a ne nikakav poseban tretman), takvi ljudi, htjeli to ili ne, svojim nedjelovanjem idu naruku pobornicima inicijative - onima koji pod izgovorom brige za obitelj razaraju i polariziraju sve nekonvencionalne obitelji. Da i ja tako razmišljam, ne bih sada pisao ovaj tekst, pažljivo birajući riječi u nastojanju da sakrijem istinsko gađenje koje osjećam za ono što se događa.
Kukavičluk
Netolerancija se ne smije tolerirati! U nekim društvima ona je, nažalost, dio sistema, potpomognuta zakonima i najčešće opravdavana slijepim vjerovanjem u stare tekstove. Je li nekome u interesu da i Hrvatska bude dio tog nazadnog svijeta? Kao što je somalska aktivistica Ayaan Hirsi Ali izjavila, "tolerancija netolerancije je kukavičluk." A ovdje je na djelu otvorena netolerancija prema ljudima koji nikoga nisu povrijedili i čija prava ne bi ni na jedan način umanjila prava većine. Zar je to tako teško shvatiti? I postoje li oni koji će se ponositi svojim kukavičlukom?
Ima trenutaka u životu svakog pojedinca, zajednice, nacije... kad se stvari moraju sagledati u širem kontekstu i kad se mora izići iz okvira nezainteresiranosti i sebičnosti jer, da podsjetim, "kad dođu po vas, više nikog neće biti da se pobuni". Ovo je takav trenutak i ako netko to, nažalost, ne shvaća, uzalud mu sve diplome koje je stekao, sve knjige koje je pročitao, svi mudri razgovori koje je vodio.
Ljudskost se ne uči iz knjiga i razgovora. Ona je usađena u svakom čovjeku, samo što kod nekih ostane uspavana tijekom cijelog života. Kad (ne ako) jednom dođe do situacije da se oni koji su po ovom pitanju neodlučni suoče s nepravdom sličnoj onoj koja se ovdje priprema LGBT osobama - jer nepravda dolazi u različitim oblicima i na različitim razinama - sjetit će se 1. prosinca 2013., svog ostajanja kod kuće, nedostatka zanimanja za sve što je prethodilo tom datumu, osjećaja da homoseksualci nisu osobe zbog kojih bi oni podigli svoj glas. Taj osjećaj će biti grozan, naročito ako ta nepravda bude usmjerena protiv njihove djece, kao što je ova nepravda usmjerena protiv nečijih sinova i kćeri.
Brazil, Argentina, Španjolska...
Među takvim ljudima ima i vjernika i ateista. Vjerski poglavari u Hrvatskoj su prilično ujedinjeni, kao i obično kad treba iskazati netrpeljivost prema onima koji su drugi i drugačiji, koji gledaju u budućnost, a ne u prošlost. Ali zašto bi sljedbenici tih religija morali pokazati jednaku dozu nerazumijevanja i zadrtosti? Zašto se katolici ne ugledaju na činjenicu da su istospolni brakovi legalizirani i u najmnogoljudnijoj katoličkoj zemlji na svijetu - Brazilu. I u Argentini, Španjolskoj, Francuskoj... da spomenem samo neke.
Zašto pravoslavci ne bi uzeli u obzir da su i oni manjina i da mnogi od onih (treba napomenuti, ne svi) koji će strastveno zaokružiti ZA, podržavaju i skidanje ćiriličnih ploča i šire netrpeljivost prema Srbima pravoslavcima? Uz veliku mogućnost da proguraju još jedan referendum, upravo o ćirilici. Zašto i ostale manjine ne prepoznaju situaciju u kojoj nema opravdanja za neodlučnost i nezainteresiranost. Židovi, kojima je kroz povijest učinjena nepravda kao vjerojatno nijednom narodu, trebali bi biti posebno osjetljivi na ponavljanje tog scenarija. Metode su danas puno drugačije, ali smisao nije. Prepoznali su to i predstavnici Židovske općine Zagreb i iznijeli stav koji je suprotan zaključku donesenom na skupu vjerskih zajednica, te najtoplije pozdravljam njihov istup. Ateisti, agnostici i nereligiozni također ne bi smjeli ostati doma. Sutra se taj prezir i mržnja koji se kroz ovu inicijativu iskazuju mogu institucionalno odraziti i na njihova prava, kao i na uvjete u kojima žive.
Nitko ne bi trebao ostati nezainteresiran. Ovo nije samo borba za prava homoseksualaca. Ovo je borba za prava. Ako niste pristalica homoseksualnih brakova, postoji vrlo jasna poruka na koju je moguće naići širom interneta. "Nemojte se vjenčati s osobom istog spola!" I točka!
Ne trebate biti crnac da odbacite rasizam
Ne trebate biti homoseksualac da biste izašli na referendum i odbacili ono što se po zdravom razumu mora odbaciti. Kao što ne trebate biti crnac da odbacite rasizam. Ne trebate biti ni žena da odbacite mizoginiju.
Kotač vremena se ne može zaustaviti. On se samo može usporiti. I ako se neke stvari ne riješe u ovoj generaciji, budite sigurni da će te iste bitke voditi i vaša djeca, a možda i unuci.
Prenesite ovo svojoj djeci, bit će vam zahvalna
Nekad je bilo normalno da žene nemaju pravo glasa, a da danas netko odluči preispitati to pravo, bio bi etiketiran kao notorni luđak i čovjek koji je izgubio dodir sa stvarnošću. Za manje od sto godina tako će gledati onoga tko bi se usudio dovoditi u pitanje pravo homoseksualaca na brak. Jer da, homoseksualni brakovi će u budućnosti biti realnost, čak i u Hrvatskoj, ma što god netko mislio o tome. Ali izgubljene godine i, što je još važnije, neispunjene živote bit će nemoguće nadoknaditi.
Za kraj, ne želeći da upadnem u zamku patetike, citirat ću riječi koje sam nedavno pročitao na jednoj od brojnih Facebookovih stranica čiji administratori su prepoznali o čemu se, zapravo, u ovom slučaju radi. Te riječi neka vas prate, ne samo do 1. prosinca. I prenesite ih djeci ako ih imate ili ćete ih imati. Jednog dana će vam biti zahvalni.
"Čovjek je samo onaj koji drugog ne procjenjuje na osnovi rase, vjere, nacije, spolne orijentacije, socijalnog porijekla itd. Samo to je čovjek. Sve ostalo je - nešto drugo."
Nešto vas je oduševilo, naljutilo, rastužilo ili potaknulo da potražite dodatne informacije? Za slanje konstruktivnih, smislenih komentara uveli smo posebnu adresu komentari@portal.net.hr kako bismo i dalje saznali što mislite o temama o kojima pišemo.
Namjera nam je redovito objavljivati komentare čitatelja za koje procijenimo da su konstruktivni te da iz njih svi zajedno možemo nešto naučiti.
Pišite nam.
