Predsjednik HDZ-a Andrej Plenković u svom je dosadašnjem djelovanju na čelu najjače političke stranke pokazao da je totalna suprotnost svom prethodniku Tomislavu Karamarku. Ako samo usporedimo javni diskurs aktualnog predsjednika s diskursom Karamarka sve će vam biti jasno. I to su prepoznali građani. Pa ga biraju u velikoj većini za najpozitivnijeg političara u zemlji. To su, također, prepoznali i političari iz drugih političkih opcija pa je sve širi krug onih koji podržavaju Plenkovićev HDZ i daju mu potpise u sastavljanju saborske većine. Na stranu sada osobne političke preferencije svakoga od nas, ali treba to jasno priznati - Andrej Plenković mijenja političku komunikaciju, mijenja javni diskurs i samim time mijenja HDZ, ali i Hrvatsku.
Dok je u vrijeme Tomislava Karamarka, u bjesomučnoj bitki sa Zoranom Milanovićem i njegovom političkom platformom "mi ili oni", glavnu riječ vodio Zlatko Hasanbegović koji je svojom žestokom retorikom izazivao još žešće reakcije, što se sve skupa u jednom trenutku pretvorilo u bjesomučni verbalni rat, u Plenkovićevom HDZ-u Hasanbegović i njemu slični ne vode glavnu riječ. Retorika je, osim Glasnovićevih izjava oko Filozofskog fakulteta, od čega se Plenković brzinski ogradio, puno mirnija i staloženija, što zemlji pred kojom su veliki izazovi itekako treba.
Činjenica je da Andrej Plenković, usporedo s pregovorima s Mostom, mijenja HDZ, a samim time i Hrvatsku. Plenković je doslovno promijenio prvu stranačku postavu pa danas u prvim redovima u HDZ-u imamo ljude koje nismo mogli viđati u krugu bivšeg predsjednika stranke Tomislava Karamarka. To su mahom ljudi, poput Stiera recimo, koji inzistiraju na blagoj retorici, na stvarima koje se tiču naše budućnosti a ne naše prošlosti, što je bila omiljena politička taktika Plenkovićevog prethodnika. A upravo nas je takva politička retorika, potpomognuta retorikom Zorana Milanovića, i dovela u stanje duboke podijeljenosti i sveopće apatije u društvu.
Andrej Plenković nije čovjek ni političar bez mana. Ali je definitivno pokazao da je drugačiji tip političara od većine onih koje smo navikli gledati i slušati. U kratkom periodu je, zato, uspio "dignuti" stranku opterećenu rušenjem vlastite Vlade koja ionako nije bila popularna. Baš naprotiv. Uspio je tu istu stranku i njene birače mobilizirati i dovesti je do pobjede na izborima i do pozicije da sastavlja novu hrvatsku Vladu.
Svojom retorikom smirio je strasti na političkoj sceni, vratio povjerenje članova stranke u HDZ i došao do toga da ga građani biraju za najpozitivnijeg političara. I to, simpatizirali HDZ ili ne, nešto govori. Da se razumijemo, mijenjati jedan veliki pokret kao što je HDZ gotovo je pa nemoguće. Svjesni smo da unutar te stranke ima i onih koji misle kao Plenković, ali i onih koji misle kao Hasanbegović, pa vjerojatno još i žešće, ali je Andrej Plenković odlično odigrao svoj potez predsjednika i u prvi plan "ubacio" one koji su na liniji HDZ-ove i politike većine njegovih birača, ali koji imaju uglađenu i više prihvatljivu retoriku.
Prije nekoliko mjeseci napisao sam da je na Plenkoviću ogroman pritisak. Preuzeo je bio veliki rizik na sebe preuzevši HDZ u uistinu teškoj situaciji za tu stranku. Tvrdio sam tada da će rezultat prijevremenih parlamentarnih izbora na ovaj ili onaj načini "presuditi" HDZ-u, ali i političkoj karijeri Andreja Plenkovića. Taj je izazov aktualni predsjednik HDZ-a uspješno položio. Sada je pred njim još onaj teži ispit. Sastavljanje Vlade i upravljanje zemljom. Zemljom koja, iako bilježi dobre gospodarske pokazatelje, pred sobom ima goleme izazove na koje će moći odgovoriti isključivo jaka vlada i jaki lider.
Plenković zbog svog dosadašnjeg političkog rada ima podršku građana. Pa čak i onih koji nisu izvorni birači HDZ-a. Donio je svježinu i novi, uglađeni javni diskurs. Mijenja HDZ, a time i Hrvatsku. Ostaje za vidjeti kako će se snaći u još težim okolnostima kao budući hrvatski premijer i odgovoriti na sve izazove koji su pred budućom Vladom. Na sve ono što je nama na kraju ipak daleko najvažnije. U svakom slučaju, početak je obećavajući. A isključivo o njemu ovisi kako ćemo ga jednom pamtiti, kao uspješnog ili neuspješnog premijera.