Povjesnicari Slavko Goldstein, Mario Jareb i Tvrtko Jakovina rekli su za Hinu da ce ova odluka negativno utjecati na odnose Srbije s Hrvatskom i BiH, u kojima su cetnici za vrijeme Drugog svjetkog rata pocinili brojne zlocine.
Cetnici pod skutima talijanskog okupatora
"Kao partizan u ljeto i jesen 1942. sudjelovao sam u nekim okrsajima protiv cetnika koji su dolazili iz Gomirja (mjesto na putu Vrbovsko-Ogulin), gdje su cetnici imali garnizon pod skutima talijanskog okupatora", prisjetio se Goldstein dodajuci da su cetnicki vode u ofenzivi protiv partizana u rujnu te godine spalili tisucu kuca u opcini Dreznik.
Isto tako, dodao je, pokraj Ogulina cetnici su imali garnizon, a nedaleko je bio i ustaski. "Necu reci da su zajedno ratovali protiv nas, ali bili su jedni pokraj drugih i mogu svjedociti da su cetnici bili kolaboracionisti okupatorske talijanske vojske. Zato mi je jako zao da je beogradski sud donio odluku o Mihajlovicevoj rehabilitaciji", rekao je Slavko Goldstein.
Profesor povijesti Mario Jareb drzi da odluku o rehabilitaciji treba gledati dvojako "Nedvojbeno je da su cetnici pod Mihajlovicevim zapovjednistvom pocinili brojne zlocine nad Hrvatima, muslimanima i Srbima koji nisu bili njihovi sljedbenici, ali kad gledamo presudu kojom je osuden 1946., unatoc tim brojnim dokazima o zlocinima, tadasnjem tuziteljstvu je bilo vaznije osuditi politiku kraljevine Jugoslavije i cetnicki pokret. U tom montiranom procesu lakse ga je bilo proglasiti krivim kao neprijatelja novonastale drzave nego ispitati konkretne zlocine koje su cetnici pod njegovim zapovjedanjem pocinili", smatra Jareb.
Odvojiti cetnicke zlocine od presude Mihajlovicu
Ocijenio je kako iz te perspektive i nije bilo pravno tesko odbaciti tu presudu, navodeci da je i sudac koji je vodio proces rehabilitacije rekao kako se u njemu ne sudi o tome je li Mihajlovic pocinio zlocine ili nije, vec da nije imao posteno sudenje, sa cime se na neki nacin izvukao.
Dakle, treba razdvojiti cetnicke zlocine, koji su nepobitni, od te sudske presude iz 1946. kojom je Mihajlovic osuden na smrt, smatra Jareb.
Povjesnicar Tvrtko Jakovina istice kako je s obzirom na 20-godisnje srpsko zagovaranje Mihajloviceve rehabilitacije presuda logican zavrsetak.
"Ta je rehabilitacija vec usla u tamosnje udzbenike. Dakle, usla je prije u udzbenike, nego u historiografiju", naveo je Jakovina dodajuci da su zagovornici njegove rehabilitacije bili zagovornici srpske monarhije, dio onih koji pripadaju antikomunistima i dio onih koji su zbivanja iz 90-ih nastojali povezati sa zbivanjima iz 40-ih godina proslog stoljeca.
Ocijenio je da odluka o rehabilitaciji cetnickog vode nece dobro utjecati na odnose Srbije s Hrvatskom i BiH.
Srbija kreira dva antifasisticka pokreta
Sto se sire vanjske politike tice, Srbija presudom o rehabilitaciji Mihajlovica ide ka kreiranju dva antifasisticka pokreta, sto ce pokusati pozitivno iskoristiti.
No, dodaje Jakovina, nije Mihajlovic suden 1946. samo kao politicki gubitnik, vec i zbog zlocina koje su cetnici pocinili. Pitanje je sto presuda govori o tome i u kakvom ce se svjetlu to gledati, zakljucio je Jakovina podsjecajuci da su 1943. cetnici izopceni iz tadasnje srpske kraljevske vojske, a sam kralj Petar 1944. je poceo pregovore s Titom.
Postupak rehabilitacije koji je 2006. pokrenuo Drazin unuk Vojislav Mihajlovic poceo je 16. rujna 2010., od kada su saslusani deseci svjedoka i povjesnicara, preslusani audio snimci sa sudenja i prikupljena brojna dokumentacija, a njime se namjeravala ukinuti sudska presuda od 15. srpnja 1946., kojom je cetnicki voda proglasen krivim za kolaboraciju s njemackim i talijanskih okupatorom i niz ratnih zlocina.
Razlog pokretanja procesa rehabilitacije nije se zasnivao na pobijanju cinjenica na kojima je komunisticki sud za Mihajlovica donio najtezu presudu, vec na njihovu drugacijem interpretiranju, kao i nekim formalnim razlozima.
Optuznicu je sastavio visoki srbijanski komunisticki duznosnik Milos Minic. Brojke koje su pratile opise masovnih cetnickih zlocina, zapravo pokusaj genocida nad hrvatskim i muslimanskim stanovnistvom, bile su zastrasujuce, a tadasnji je rezim istu kaznu drakonski odredivao i za puno manja kaznena djela nego li ona koja su Mihajlovicu stavili na teret.
Mihajloviceva unuka podrzavalo je nekoliko desno orijentiranih srbijanskih stranaka, ponajprije radikali Vojislava Seselja i liberali Koste Cavoskog, kao i razne procetnicke organizacije i protukomunisticke udruge, te poznati pojedinci poput pravne ekspertice Smilje Avramov.
Cetnici pobili najmanje 33.000 muslimana i 32.000 Hrvata
Prema istrazivanjima demografa Vladimira Zerjavica, cetnici su tijekom rata minimalno pobili, mahom klanjem, 33.000 muslimana i 32.000 Hrvata. Bosansko-hercegovacki istrazivaci tvrde, medutim, da su Drazini sljedbenici likvidirali oko 100.000 muslimanskih civila, uglavnom zena, djece i staraca, od cega je za polovicu moguce utvrditi i imena.
Neki od tih pokolja, poput onih u Foci, Gorazdu, Vlasenici, Rogatici, Visegradu i Pljevljima, s tisucama ubijenih koji vecinom nisu ni pruzali otpor, pripadali su u najstrasnije epizode jugoslavenske ratne povijesti.
Hrvati su, pak, najteze stradavali u istocnoj Hercegovini i zapadnoj Bosni, kao i podrucjima izmedu Srba i Drvara, pokazuju Zerjaviceva istrazivanja.
