Odmah na početku razgovora dr. Ranko Rajović, jedan od najvećih autoriteta na ovim prostorima kada govorimo o odgoju i obrazovanju, iznio nam je šokantnu informaciju.
“Znate li da čak 50 posto današnje djece ima razvojne smetnje?”, pitao nas je.
Nismo, a to je strašan podatak. Pa kako je to moguće?
Mozak se intenzivno razvija do sedme godine
“Nažalost, to je istina. Zaista, u nekim gradovima ima i više razvojnih smetnji od 50 posto. Učitelji nam godinama govore da je svaka nova generacija upisana u prvi razred malo slabija u odnosu na prethodne dvije generacije. To znači da su takvi stigli u školu, a jedini zaključak je da je problem nastao u periodu prije škole”, objašnjava nam dr. Rajović, specijalist interne medicine, magistar neurofiziologije te šef katedre za neuroznanost u odgoju i obrazovanju, doktor sportskih znanosti te stručni suradnik europske Rukometne federacije za neuroznanost u sportu.
Autor je inovativnog programa pod nazivom NTC-sustav učenja ili ukratko - učenja kroz igru, koji podiže intelektualni potencijal djece, a temelji se na tome da djeca misle da se igraju, a pritom zapravo uče. Misao vodilja u cijelom njegovom radu zapravo je jednostavna - djeca kroz igru najbolje uče i treba prestati učiti napamet.
“Naime, ono što neuroznanost govori je da se mozak intenzivno razvija do sedme godine, a trčanje, skakanje, okretanje su jako važni elementi njegovog razvoja”, ističe dr. Rajović koji stiže u Hrvatsku gdje će u petak i subotu održati seminar za roditelje.
“Na poziv Pučkog otvorenog učilišta iz Osijeka i želje da i u Osijeku pokažemo nova saznanja iz oblasti odrastanja i razvoja djece, bit će održan seminar za roditelje, ali i sve one koji rade s djecom vrtićkog i školskog uzrasta. Objasnit ću zašto nastaju razvojne smetnje, kako pomoći djeci, što roditelji moraju znati, kako mijenjati metode rada i kako učenje može nalikovati igri”, priča nam dr. Rajović.
Učenje napamet potpuno je zastarjelo
A učenje, uvjerava nas, može nalikovati igri. U školu je najvažnije, ističe, vratiti smijeh, da učenje postane igra, da učenici idu u školu bez opterećenja, straha od odgovaranja i treba polako uvoditi metode gdje nema učenja napamet kojeg Rajović smatra potpuno zastarjelim. To nije u skladu s našim mozgom i potpuno je besmisleno.
“Često me pitaju kako se to može i kako djeca mogu zapamtiti lekciju ako je ne nauče napamet. Naravno da se može, ali moramo mijenjati metode i aktivirati rezervne regije mozga. Nažalost, u klasičnoj školi te važne regije nisu aktivne, pa moramo uvoditi metode koje ih pokreću. Tim metodama se bavi NTC. Radio sam puno istraživanja gdje se pomoću funkcionalne magnetske rezonance jasno vidi da učenje napamet aktivira plave regije, a učenje kroz igru aktivira crvene, rezervne regije mozga, zadužene za kreativnost i lakše pamćenje. Kad već imamo znanstveni dokaz, onda jeste prioritet uključivati nove metode u radu s djecom, tj. aktivirati crvene regije mozga”, objašnjava dr. Rajović.
A razvijanje mozga djeteta od najranije dobi postiže se, a to je jedna od najvažnijih odrednica NTC-sustava - kretanjem.
Skakanje, trčanje, penjanje
Roditelji moraju pustiti dijete da se kreće, trči, skače, a najbolje je da dijete skače po lišću, travi, blatu, pijesku, plitkoj vodi.
“Strašno je kad vidim malu djecu koju roditelji voze u kolicima kako gledaju u mobitel. Mobitel je postao glavna igračka. Roditelji koriste mobitel da smire dijete, jer tako im je lakše. Kao da se malo odmore od njega. Pa zašto imate dijete ako se morate odmarati od njega? Dijete se najviše razvija u pokretu od druge do pete godine. Mozak, odnosno živčani sustav karakteristika je živih bića koja se kreću, a najsloženiji živčani sustav ima čovjek. Mi smo živa bića za kretanje.
Dr. Rajović na jednom od svojih predavanja
Treba aktivirati djecu da dječji mozak misli, zamišlja, stvara. To je prava aktivacija mozga. Djeci je potrebna mašta, park, igralište, da skaču po lokvama vode, da se penju na drvo, da trče, a ne da gledaju po sat ili dva u ekran”, objašnjava Rajović.
Moderne tehnologije i djeca
Iako smatra da bi djeca trebala biti što manje pred ekranima dr. Rajović nije protivnik modernih tehnologija i smatra da se djeca moraju znati time služiti jer je to jako korisno, samo treba postaviti granicu. Treba znati gdje je ta granica odnosno gdje korisno prelazi u štetno.
Kao otac četvero djece imao je pravilo: Ako pola sata gledaju u ekran, moraju provest sat vremena u parku. Ako pak gledaju sat vremena u ekran onda u park na dva sata, a ako žele biti pred ekranom sat i pol vremena onda tri sata moraju provesti u parku
Nikad odgojiti dijete nije bio veći izazov
U današnje vrijeme puno je više djece s raznim poteškoćama, smetnjama, dijagnozama, ADHD, disleksija, poremećaj govora, pretilost itd. nego što je bilo prije 30, 40 godina.
Na pitanje što nam se zapravo dogodilo odgovara:
“Odgajanje djece je danas izazovnije i ozbiljnije nego ikad prije jer se okruženje promijenilo i zbog te brze promjene okruženja imamo sve više razvojnih smetnji, ali i autoimunih bolesti. I upravo zato edukacija roditelja postaje prioritet, jer roditelji mogu puno pomoći, ali i oštetiti razvoj djeteta. Posebno ako ne znaju koji sve faktori negativno utiču na razvoj kognitivnih sposobnosti”, naglašava dr. Rajović.
Okruženje je danas drugačije, a mi imamo iste planove i programe
Najveće promjene su, objašnjava, donijele nove tehnologije.
“Zamislite da zatvorimo dijete vrlo inteligentnih roditelja u bijelu, praznu sobu, da s njime nitko ne razgovara. Hoće li to dijete za 5 godina biti kao roditelj? Neće biti ni 10 posto kao roditelji. Ono je zapravo mentalno zaostao. U tom nekom zamišljenom eksperimentu se vidi da je okruženje važno gotovo 100 posto. Kada pitam studente na predavanjima koliko je onda važna genetika, većina ih odgovori ništa ili 10 posto. Ali nije. I genetika je važna 100 posto.” objašnjava nam Rajović.
Njega su, priča nam, za vrijeme studiranja učili da je taj omjer 50:50, a to je bilo potpuno krivo.
“I danas u knjigama piše da su jednako važni i genetika i okruženje i unutrašnja motivacija. Ali ta unutrašnja motivacija ovisi o okruženju. A okruženje danas i prije 30 godina nije isto, a mi imamo iste planove i programe”, kaže nam Rajović, te ističe kako je jako bitno što prije se adaptirati u današnje okruženje.
Zakon evolucije je vrlo jasan - tko se ne adaptira, propada.
Smanjene sposobnosti kod djece
Današnja su djeca barem 30 posto slabija nego generacije prije 20 ili 30 godina. Imaju slabije mišića, manje se kreću, a upravo se skakanjem aktiviraju svi mišići, a njih kontrolira mozak i pravi nove živčane veze važne za razvoj inteligencije. Postavlja se pitanje tko će nam onda jednog dana voditi državu, ekonomiju, liječiti nas, ako već sad imamo djecu sa smanjenim sposobnostima?
“Ne može se reći da smo mi dopustili da se to dogodi, nego se to jednostavno dogodilo upravo zbog neznanja o ogromnom utjecaju okruženja. Tako da moramo gledati i analizirati kako okruženje mijenja kognitivni razvoj i onda planirati i kreirati nove programe. Djeca sa smanjenim kognitivnom sposobnostima kreću u školu, a tamo ih uglavnom i to ne samo kod nas, nego u većini država Europe, čeka učenje napamet. To nije fiziološko učenje, pa je važno izučavati neuroznanost, jer nam može puno pomoći da učenje radimo kroz druge učinkovitije metode, upravo one metode koje NTC metoda temelji - a to je učenje kroz igru”, ističe Rajović koji smatra da će škola budućnosti morati učenje napamet svesti na minimum i uvesti jako puno kretanja.
“Poznato je da se mozak razvija u kretanju do 12 godine to znači da su predmeti poput glazbenog i tjelesnog izuzetno bitni i oni trebaju biti u školskom rasporedu svaki dan. Također, učitelj je jako bitan, on mora biti oslonac. A bit će ako mu se da metoda kojom treba raditi, a to nije metoda da djeca moraju učiti napamet”, naglašava.
Dijete mora žvakati, zaboravite na miksanu hranu
Današnji roditelji, ističe Rajović, samo do 5 djetetove godine naprave barem 20 kardinalnih grešaka, a svaka greška roditelja usporava ili oštećuje proces formiranja neuronske mreže u mozgu djeteta.
“Jedna od čestih grešaka je davanje mekane, miksane hrane do druge pa čak i do treće godine. Tada ne dolazi do stimulacije velikog djela mozga. Jezik se slabije kreće, a on je važan za razvoj govora. Mekana hrana ne može čistiti zube kako treba, a onda će biti više karijesa. Pa se onda vade mliječni zubi koji su, mnogi to ne znaju, vrlo važni za statiku u ustima. Ako se izvade, remete se mišići lica i vrata”, objašnjava Rajović te nastavlja da isto tako često vidi roditelje koji zbog svog komoditeta voze djecu u kolicima do treće godine umjesto da djeca hodaju.
Djetetu mora biti dosadno, to ga pokreće
On smatra da su današnji roditelji posvećeni djeci više nego ikad, ali baš tu nastaje problem.
“Zaštiti djecu je dobro, ali prezaštititi nije dobro. Evo primjer kada tata nosi bebu. Dogodi se da tata vrti bebu po rukama, okreće je, igra se, ali onda mama kaže da to ne smije raditi. Mama to radi instinktivno, jer ona prirodno više zaštićuje bebu od tate. Naravno, tata je obično zbunjen, pa pita zašto ne može. Obično dobije odgovor da je to pedijatar zabranio. I onda mama uči tatu kako se nosi beba, obično tako da je glava fiksirana i da se ne smije pomaknuti. To može utjecati na razvoj mozga i kasnije dovodi do poremećaja pisanja, pa čak i do slabije koncentracije sutra u školi. Ima puno primjera prezaštićivanja, ali to obično nije dobro za bebu, čak i usporava razvoj.
Jedan od velikih problema što naše dijete ne zna što je dosada. Pa mi onda mi rješavamo problem dosade. Imamo dijete koje ne zna samo riješiti problem dosade, hoće odmah sve i sad… a kada to ne može, onda je prag tolerancije nula, a frustracija visoka. Roditelji moraju znati da djetetu mora biti dosadno, da ga dosada pokreće, aktivira misaone procese, tada počinje igra, snalaženje, improvizacija…” objašnjava dr. Rajović koji smatra da današnjim generacijama nedostaje duboke pažnje.
Neki dijelovi mozga su im smanjeni
Mogu raditi nekoliko stvari odjednom, ali nemaju duboku pažnju. Ne mogu sjesti i čitati dva sata, učiti dva sata u komadu. Stalno im trebaju neke pauze u učenju, pauze u radu…
“To je primijećeno još prije nekih 10 godina u par nezavisnih istraživanja u Sjedinjenim Državama. Ustanovili su da su neki dijelovi dubokih regija velikog mozga smanjeni. Učenici imaju slabiju pažnju, ne mogu se fokusirati na zadatak. Utvrđeno je da tu postoji nekoliko faktora, a li jedan od važnijih je da djeca nemaju dovoljno kretanja, znači najvažnije stvari za razvoj mozga. Posebno u periodu do sedme godine. Nažalost, taj trend je i dalje prisutan, iako je neuroznanost ukazala uzrok”, priča nam dr. Rajović.
Suradnja s Rukometnim savezom
Djeca danas, više nego ikad prije, izlaze iz škole nepripremljena za život, za odgovornost i rješavanje sukoba, tvrdi Rajović, a prag tolerancije je sve manji.
“A kada nešto ne mogu javlja se frustracija, ne znaju da riješe konfliktne situacije, lako odustaju kad naiđu na problem… Pitanje je kako će sutra uspostavljati komunikaciju, sklapati brakove, podizati svoju djecu. Taj trend je sve prisutniji i možemo to promijeniti, ali moramo svi zajedno i vrtići i škole, a posebno roditelji biti svjesni što se događa, zašto se događa, pa ćemo zajedno tražiti bolje rješenja, bolje metode i tako pripremati djecu za budućnost”, tvrdi dr. Rajović kojem je osobno jako važan projekt VRTKO NTC koji radi s Rukometnim savezom Hrvatske koji već počeo implementaciju u vrtićima u nekoliko gradova Hrvatske.
Lino Červar, Ranko Rajović i Lidija Bojić Ćaćić
“Vjerujem da će program biti prihvaćen u još nekoliko država EU. Sa Lidijom Bojić Ćaćić sam koncipirao program, razvijamo zajedno metodologiju, napravit ćemo sistem praćenja i dodatnog usavršavanja djelatnika u vrtićima koji sprovode program VRTKO”, priča Rajović.
U Zagorju najveći NTC centar u Hrvatskoj
U Hrvatskoj je pokrenuto i nekoliko NTC centara, trenutno je najveći u Krapinsko-zagorskoj županiji, u Radoboju.
“Tamo dolaze učitelji iz županije, radimo radionice za učenike, edukaciju roditelja i formiramo NTC sekcije u školama. Isti proces smo započeli u Samoboru, Varaždinu, Lepoglavi, Rijeci, Zagrebu, a nadam se uskoro i u Osijeku”, kaže dr. Rajović, te dodaje kako zbog velikog interesa roditelja i stručne javnosti uskoro kreću predavanja u Virovitici, Zagrebu, Samoboru. Zadru, Metkoviću i Korčuli.
“Sve o aktivnostima u Hrvatskoj i puno korisnih savjeta za roditelje, ali i aktivnosti za uzrast od 4 do 10 godina dostupni su i besplatni na web stranici www.ntchrvatska.com”, zaključio je Rajović.
