Kukuriku koalicija, kako se zasad čini, garantira nam kontinuitet HDZ-ove vlasti po nekoliko stavki.
Prva neka budu megalomanski apetiti koalicijskih partnera, s razlikom da je u ovoj Vladi jedan od njih – HNS – gladan za dvoje bivših, odnosno HSLS i HSS. Istini za volju, HNS je dobio gotovo dvostruko više od HSS-a i HSLS-a zajedno, ali to ne mijenja činjenicu da je dobio tek četvrtinu od broja mandata SDP-a.
Da je HNS uspješan u zaštiti svojih interesa govori činjenica da su uz Zorana Milanovića, kao vođu te oporbe koja je stekla 81 mandat, jedina dva zasad sigurna mjesta HNS-ova, rezervirana za prvake Vesnu Pusić i Radimira Čačića.
To i ne bi bilo tako strašno da Čačić ne planira samoga sebe rasporediti na, pišu pojedini mediji, čak šest različitih resora – od gospodarstva, prometa i infrastrukture, financija, graditeljstva... Zaradio je zbog toga nadimak Megakalmeta.
Nisu svi isti populisti
Osječkog Ivana Vrdoljaka, onoga koji je koalirao s ratnim zločincem Branimirom Glavašem, također planira uglaviti u Banske dvore i dati mu jedno od "najskupljih" ministarstava – ili infrastrukturu ili poljoprivredu. Zanimljivi su ti kriteriji HNS-a: Laburisti su za njih demagozi i populisti, ali HDSSB-ovci nisu.
Pa makar im duhovni vođa, kad već faktički nije mogao biti, ratni zločinac i, sudeći po imovini, profiter Glavaš. A za Slavoniju su u zadnjih pet-šest godina postojanja napravili... Hm? Što su napravili? Dobrano naživcirali Vladimira Šeksa? Veliki uspjeh.
Ali vijest o želji da HNS kontrolira najskuplja državna poduzeća – Hrvatsku elektroprivredu, Janaf, Hrvatsku poštansku banku i Croatia osiguranje – zaista podsjeća na najbolje dane žuto-zelenih.
Božanstva ostaju božanstva
Odnos prema Crkvi se ne mijenja, a teško da će se promijeniti i odnos prema braniteljskim mirovinama, za koje se ipak, koliko-toliko, stidljivo razmatra nekakva revizija. Ostane li sve na prijavljivanju pojedinaca koje će provjeravati Državno odvjetništvo, a ne krene se u sustavno "provjetravanje" Registra branitelja, bez rezerve se može reći da nisu napravili ništa drugačije od onoga što je radila Kosor u prokazivanju lažnih branitelja.
Europska unija i dalje je cilj i sredstvo i sve ostalo što se ne propituje, iako je do grla u problemima.
Jesu li barikade uklonjene trajno?
Kontinuitet se vidi i u tretiranju visokog obrazovanja, koje i dalje sa svojim mizernim izdvajanjem u odnosu na iznos BDP-a neće biti besplatno za sve studente, nego će se samo tako tvrditi. Slično kao što je to minulih godina tvrdio ministar Fuchs, pozivajući se na arbitrarni doživljaj kriterija "izvrsnosti" u oslobađanju od plaćanja. Zatim, kontinuitet se vidi i u daljnjem rastu državne uprave, koji će se ovaj puta zbivati pod parolom "zapošljavanje mladih kadrova s potrebnim novim kompetencijama za djelovanje u uvjetima članstva u Europskoj uniji".
Što će biti u pogledu radnih i socijalnih prava, te javne uprave kao servisa, preostaje nam vidjeti. Uz pomoć maglovitih obećanja, stvara se dojam da neće biti razjarivanja potencijalnih prosvjednika na Markovom trgu, ali opet, nikad se ne zna. Makar su uklonjene barikade s Gornjeg grada. Prema najavama Kukuriku koalicije, one neće biti ni potrebne jer zabrane javnog okupljanja neće biti nakon njihova dolaska na vlast. Hvala im za prekid te podcjenjujuće prakse HDZ-ove vlasti.
Šokovi pravosuđa
Nadalje, kontinuitet se vidi i u njihovim lutanjima u sferi pravosuđa. Toliko ga se kritiziralo da je prosječan promatrač morao steći dojam da će u četiri godine oporba smisliti ne samo ministra, nego čitav tim samo za taj resor. Pa makar i da dođe izvan stranke kao što je došao Ivan Šimonović, možda i najpopularniji, ako već ne najuspješniji ministar pravosuđa. Ali još uvijek ništa – raspravlja se o manje-više poznatim facama koje se nisu naročito proslavile: Ingrid Antičević Marinović i Josipu Leki.
Što se pak tiče kontinuiranih šokova koje nam priređuje pravosuđe, za to je zasad odgovoran Ustavni sud, koji je samo dva dana nakon izbora odlučio pustiti ozloglašenog Sanadera iz pritvora. Iako su svjedoci u aferi Fimi-media ispitani, svejedno se stekao, možda i pogrešan, dojam da je njegovo pritvaranje na neki način potrošeno i da sada, kad je kampanja gotova, nema smisla.
Dokazati da državom ne upravljaju oni s najviše novca, nego oni koji se biraju na izborima
Za trajne nelogičnosti u pogledu prava i pravde i dalje je odgovorno Državno odvjetništvo. Ono još uvijek ne smatra potrebnim razgovarati o Kamenskom s Ninoslavom Pavićem i Ivicom Todorićem, nego s novinarom koji je pisao o tome. Ilka Ćimića dovodi se u USKOK da objasni kako su preko njega mogle iscuriti informacije drugačije od onih koje, na sve strane se sumnja, pušta sam USKOK.
Nakon slučaja Vladimira Šeksa i Zorro osvetnika, može se sumnjati da je upravo USKOK odavao zaštićene podatke iz istrage, a ostaje činjenica da zbog toga nisu gonili nikoga osim Josipa Bohutinskog, i to nakon što su tadašnja premijerka Jadranka Kosor i njeni najbliži pobočnici doživjeli živčani slom i otvoreno zatražili hajku na odgovorne zbog objavljivanja svjedočenja računovotkinje HDZ-a Branke Pavošević.
Upravo su Todorić i ekipa test kontinuiteta. Vidimo da Agrokor, osim što trenutačno uživa amnestiju od sumnji za upletenost u slučaj Kamensko, ne poštuje ni odluke Hrvatske agencije za nadzor financijskih usluga (HANFA). Umjesto 790 milijuna kuna koje su trebali uplatiti za Belje, što je HANFA tražila, oni su ih tužili Upravnom, ali i Ustavnom sudu – pazite sad – zbog kršenja prava na pravično suđenje i jednakost pred pravosuđem!
Ako im ovo upali, zaboravimo na jednakost pred zakonom i na iluzije da možemo smijeniti vlast samo zato što nam se stranke daju na biranje.
