Ovo je trebao biti glazbeni doživljaj na kojem svi žele biti i za koji se uvijek traži karta više. Pozitivna energija gomile ljudi koja se okupila u poznatom parkiću za 'lokanje' prije izlaska itekako se osjetila, no nikome se nije žurilo ući u odaje FER-a.
Posjetiteljima se nudio program na dva stagea te na electro i KSET flooru, a očekivano, najviše se ljudi naguravalo oko glavne pozornice kada su na njima svoje glazbene vještine trebali pokazati St!llness, Neno Belan & Fiumens, Fakof Bolan, iliti zajedničkim nazivljem „Fakof Belan“.
Prvi bendovi počinjali su oko 21 sat i samo su rijetki imali prilike ih čuti i vidjeti. Šačica ljudi koja je došla podržati Moj Bend, demo grupu koja je uspjela isplivati iz mora ostalih svojom jedinstvenom mješavinom funka, rocka i bluesa. Svima je bilo jasno da koncert mora u neko vrijeme početi i da vrijeme leti, no začudilo me to što je St!llness na program stavljen tako rano. Njihov miks hip hopa, reggaea, drum'n'bassa i HC distorzija s pjevanim i rap vokalima nekako bi više legao poslije glavnih headlinera, ali organizacija je vjerojatno zamislila da bi oni bili savršeni za zagrijavanje i odgajanje publike za sljedeće izvođače. Tako je i bilo, obostrana komunikacija i zezancija s ljudima bila je samo uvod za neka veća, jača i glasnija imena.
She Loves Pablo postali su miljenici zagrebačke publike, a svojim nastupom samo su potvrdili svoj status. Sami dokazuju da stoner nije umro i da ga je ponovno moderno svirati.
Dečki imaju dosta materijala za live nastupe s debitantskog albuma "Mother Of All" koji je iznjedrio i nekoliko 'hitova'. Za njega su dobivali pohvale i iz inozemstva nakon što su ga mudrom taktikom internetski ponudili svima za 'skidanje' u stilu mladih više-manje underground bendova koji ovom proračunatom strategijom pokušavaju sebe ubaciti u neki mainstream. Suma sumarum, njihovim koncertom uvijek sam oduševljena, pa s velikom dozom subjektivnosti niti ne mogu suditi o njima.
Pauza na šanku i juriš na Nenu Belana & Fiumense, taman da preskočim prvi dio nastupa koji mi se iz daleka učinio pomalo monotonim. Kako god bilo, piva je počela djelovati, pa sam se i ja razgalila i rasplesala na stare hitove „Noć afrička“, „Ludo zaljubljen“, „Stojim na kantunu“ i „Rijeka snova“. S njim nisu mogli 'fulati' jer njegove pjesme ionako svi znaju. Iako mi ga je bilo drago čuti, nekako mi se čini da nije 'legao' među ostatak žestoke ekipe i cijeli, pomalo očekivani program.
Što reći kad nakon Nene Belana na pozornicu dolaze žestoki punkeri Fakof Bolan? Tko je smislio ovakav 'line-up' mora da je genijalac, no kako god bilo, kada su oni kročili na binu, atmosfera je eskalirala. Bolani su inače punk lektira i imaju kultni status na sceni, pa je među njihovim pristašama na brucošijadi bilo i starih i mladih lica. Nakon gotovo dvije godine vratili su se u Zagreb, a u pripremi im je novi album, makar nakon prva dva i ne moraju više ništa snimati. Iz moje perspektive, svirku su odradili korektno te su i sa samo profesionalno odrađenom svirkom i pobranim parama i dalje bolji od većine punk bendova na ovim prostorima, što više govori o sceni nego o njima. Odsvirali su većinu hitova „Dali znaš“, „A sada reklame“, „Neznani junaci“ , „Tražeći slobodu“ i „Ulica“, no izostale su jednako dobre „Ne želim biti tvoj“ i „Na rubu“. Znojna i raspjevana publika nije im to zamjerila, a niti ja.
Nemajući više snage ni zašto, mučila sam se odabirom svoje sljedeće lokacije jer su u isto vrijeme nastupali hip hoperi Marčelo & Filteri te Diyala, što mi je bilo suludo zbog slične glazbe koju sviraju, no ipak sam se odlučila ostati na glavnom stage-u i za kraj odslušati Marčela koji se nakon tri godine vratio na brucošijadu FER-a i svoj nastup odradio i više nego odlično.
Sve u svemu, čudan osjećaj jer cijelu brucošijadu ne mogu pohvaliti niti pokuditi. Odrađena je profesionalno i korektno, bez skandala, s traženim imenima, ali nekako previše ziheraški. Nekako mi je izgubila svoju čar, no možda samo umišljam. Na ljudima je da procijene kad se slegnu dojmovi.
