Ocu koji pune dvije godine nije vidio svoje dijete te koji je prije toga godinama trpio fizičko i psihičko zlostavljanje djevojčičine majke, ne preostaje drugo već se šuljati školskim hodnicima i stati u zadnji red u dvorani u kojoj se odvija školska predstava ne bi li potajice vidio svoju devetogodišnju kćer.
Centar za socijalnu skrb došao je u kuću G.Z. kada je malena djevojčica tetama u vrtiću kazala da je 'mama davila tatu'. Svemu tome prethodila je svađa dvoje roditelja zbog fizičkog zlostavljanja djeteta koje je nad njim vršila baka koja je živjela s obitelji. Otac G.Z. usprotivio se tom zlostavljanju pa je za kaznu partnerica krenula fizički zlostavljati njega. Nakon godinu dana, majka je s djetetom iselila iz kuće, a otac malenu više ne viđa, piše Glas Slavonije.
Obiteljsko nasilje
'Stavljala mi je nož po grlo, prijetila da će me sasjeći na komade, bacala na mene tanjure s vrućom hranom, mlatila me, pljuskala, trgala mi odjeću... sve to pred djetetom. Sve sam podnosio samo da mi kćer ne odvede jer sam znao da će ovako završiti. Moja bivša partnerica radi visokopozicionirani posao u vrhu državne uprave i koliko ima moćnih veza osjetio sam nebrojeno puta. Sustav socijalne skrbi, blago rečeno, ni inače nije sklon očevima, a u mom slučaju, kada se ideš boriti protiv nekog “njihovog”, još manje. Za svako nasilje koje je ona počinila bio bih kriv ja i odvođen u policiju. No, kada je dijete nasilno već odvela, i kada više nije bilo pomoći, tražio sam skrbništvo odmah, ali evo, više od dvije godine sutkinja nije odobrila privremenu mjeru za moje susrete, druženja i viđenja s djetetom. Alimentaciju plaćam, ne odustajem, a u međuvremenu primam prijetnje smrću od njezine obitelji. Kako je mome djetetu ne smijem ni pomisliti', rekao je G.Z. za Glas Slavonije koji se javio Hrvatskoj udruzi za ravnopravno roditeljstvo u koju se svakodnevno javljaju osobe nezadovoljne obiteljsko-pravnom zaštitom u Hrvatskoj.
Rijetko viđaju djecu
Očevi u Hrvatskoj ne mogu uopće ili rijetko viđaju djecu. Institucije su prema očevima neprijateljske, spore, neučinkovite i ne daju im nikakvu podršku u skrbi za djecu.
'Za muškarce koji i nakon razvoda žele ostati očevi u punom smislu te riječi najveći je problem protokol o zaštiti od nasilja u obitelji koji je postavljen rodno pristrano i potpuno zanemaruje mogućnost da majka može biti nasilna. U skladu s time, ističe Čanić, policija i centri za socijalnu skrb te sudovi imaju rodno pristranu percepciju o ocu kao univerzalnom nasilniku u obitelji', istaknuo je Oliver Čanić iz Hrvatske udruge za ravnopravno roditeljstvo.
Dodaje kako policija i prekršajni sudovi privode očeve zbog navodnog nasilja na temelju samo iskaza majke, bez ikakvih dokaza, što se onda koristi protiv istih tih očeva u postupku brakorazvoda.
Ženama se vjeruje
Žene, kažu iz Udruge, jednom kada se odluče na razvod, često izmišljeno nasilje u obitelji koriste kao oružje u brakorazvodnim parnicama. I to jednostavno zato što mogu. Sustav ih u tomu podržava.
'Prema izjavama brojnih očeva, u praksi muškarac dolazi vidjeti djecu ili po svoje stvari, a žena zove policiju koja dolazi, odvodi i pritvara supruga bez obzira na to što na terenu policijski službenici ne nalaze nikakve znakove nasilja. Sljedećeg dana on biva izveden pred suca za prekršaje. Može govoriti što god hoće, ali će u raspravni zapisnik ući ono što stoji u prijavi, dakle ono što je rekla supruga. Na temelju toga bit će izrečena presuda i sad 'nasilnik' ima izbor: potpisati zapisnik, čime presuda postaje pravomoćnom ili otići u zatvor. Većina potpiše i ne čitajući sve što se traži samo da ne dospije u zatvor', objašnjava Čanić.
Pravedno bi bilo podijeliti skrbništvo
Kada započne brakorazvod i kada muškarac uporno nastoji dokazati svoje viđenje situacije to više biva izložen uvredama i poniženjima.
'Ako on iskaže želju da preuzme skrb o djeci, zauzima se stav “ne mislite valjda ozbiljno!” Majka može biti i najgora, ali ako nije registrirana ovisnica koja odbija liječenje, podobna je za obavljanje roditeljske dužnosti! Nakon propalog mirenja djeca stoga završavaju s majkama, a ocu se odrede susreti i druženja', dodaje Čanić.
Iz Udruge zaključuju kako je zahvaljujući tehnološkom, obrazovnom i društvenom napretku sve više majki koje rade izvan kuće, kao što su prije većinom radili očevi. Otac nije onaj koji sam zarađuje, niti je majka ona koja se sama skrbi za dom i djecu. Time oboje roditelja ima više mogućnosti baviti se odgojem djeteta, pa jedino pravedno i za dijete najbolje roditeljsko skrbništvo podijeliti.
Niska stopa zajedničke roditeljske skrbi
Prema pokazateljima Državnog zavoda za statistiku o povjeri djeteta na zajednički život jednom od roditelja, u Republici Hrvatskoj 85,87 posto djece povjereno je majkama, 10,33 posto očevima, a samo 3,2 posto njih su pod zajedničkom roditeljskom skrbi - skrbničkoj formi za koju se u pravilu bori većina očeva u brakorazvodnim parnicama.
Za usporedbu, u Švedskoj je 45 posto djece pod zajedničkom roditeljskom skrbi, u Belgiji njih 28 posto, a u Slovačkoj približno njih 10 posto. Svjetski prosjek djece pod zajedničkom roditeljskom skrbi je 25 do 30 posto s tendencijom rasta jer se zajednička fizička roditeljska skrb, unatrag 20 godina, pokazala kao najbolji model skrbi nad djecom nakon razlaza roditelja.
SITUACIJA U GRADOVIMA
GRAD ZAGREB 2 % djece pod zajedničkom roditeljskom skrbi
89,05 % djece povjereno majkama
8,4 % djece povjereno očevima
GRAD SPLIT 1,68 % djece pod zajedničkom roditeljskom skrbi
93,27 % djece povjereno majkama
4,2 % djece povjereno očevima
GRAD RIJEKA 1,4 % djece pod zajedničkom roditeljskom skrbi
89,1 % djece povjereno majkama
8,4 % djece povjereno očevima
GRAD OSIJEK 4,86 % djece pod zajedničkom roditeljskom skrbi
86,11 % djece povjereno majkama
8,33 % djece povjereno očevima
