Naravno da Andrej Plenković ne može izgledati zadovoljno kad govori o rezultatima izbora, ali kao da mu posebno bolan grč preleti licem na spomen imena Zorana Milanovića. Iako je Milanović već valjda desetak puta najavio „prijateljski odnos“ prema premijeru, iako je tijekom kampanje više otrovnih strelica razmijenio s Gordanom Jandrokovićem nego s Plenkovićem osobno, Andrej Plenković ipak posebno bolno nosi činjenicu da ga je – pobijedio Zoran Milanović.
Uzalud su svi vodeći HDZ-ovci tražili krivca svuda naokolo samo ne u vrhu stranke, činjenica jest da je pad Kolinde Grabar Kitarović započeo u onom trenutku kada je ona najurila savjetnika . Bila je do tada najpopularnija političarka u državi i uspješno je igrala šire od HDZ-a, naravno – u desno, jer ju je tamo očigledno vodio upravo Mate Radeljić.
Nakon toga ona dolazi pod skute HDZ-a, pod upravu Andreja Plenkovića osobno, ali posve gubi kompas, i neumoljivo se razotkriva njezina najveća slabost, činjenica da ona zapravo nije političarka koja ima vlastiti stav. S jedne strane, otvara joj se jaka konkurencija s desna, MiroslavŠkoro, a s druge strane otvara se nesmetan rast Zorana Milanovića, političara koji je ovaj puta pokazao mnogo veću zrelost, vještinu kontrole i, više nego išta drugo – da ima stav, da može biti lider.
Andrej Plenković je, dakle, okljaštrio krila Kolindi Grabar Kitarović, pokušao je pretvoriti u nešto što ona nije mogla biti, uvalio joj još nekoliko zapovjednih linija među kojima se ona pogubila. Da se radilo o snažnoj političarki, ona bi se možda i uspjela othrvati, ali nije – to je bio znak njezinog političkog kraja. Ovakva Kolinda je bila Plenkovićev projekt i može se on skrivati iza stotinu analiza, on je prvi odgovoran i za ovakav njezin rezultat. Naravno da je pripomogao i Milan Bandić, i Tomislav Madžar, i Kolinda TV ( i još ponešto) ali kad se kreće od ishodišta projekta „popravljene“ Kolinde – onda je to Plenković.
Suočavanje dvojice vrlo taštih političara
Stoga kad govorimo o tome da je Zoran Milanović porazio Kolindu Grabar Kitarović valja vrlo jasno reći: on je porazio Plenkovićevu verziju Kolinde, političarku koja se izgubila u gafovima ali i u vlastitoj potrazi za stavom. Zoran Milanović je tako, indirektno, porazio i Andreja Plenkovića. A kad na vjetrometini ostanu takva dva tašta političara, i jedan je porazio drugog, drugi na očigled cijele hrvatske javnosti – tone u čistu ljubomoru.
Zoran Milanović je zapravo uspio ono što Plenković nikada nije – pobijediti u čistoj izbornoj utakmici u kojoj se na sceni neumoljivo ogoljuje osobnost, političar osobno, sa svim svojim ljudskim minusima i plusevima.
Plenković jest pobijedio 2016. na izborima, ali parlamentarnim – i to „iz stranke“, nakon što je zahvaljujući unutarstranačkom inžinjeringu kojeg je organizirao Milijan Brkić, preuzeo stranku od Tomislava Karamarka. I nakon izborne pobjede na parlamentarnim izborima, Andrej Plenković nikada nije uspio visoko kotirati na listama popularnosti, dapače, uvijek je bio mnogo manje popularan od Kolinde Grabar Kitarović. I ubrzo je zaposjeo prvo mjesto najnepopularnijih političara.
Zoran Milanović je kao premijer isto bio nepopularan, izgubio je izbore, prozivalo ga se zašto ne dolazi na posao u Sabor, a onda je otišao iz politike i vratio se – direktno na liste popularnosti. Poznato je da je Plenkovića uvijek morila činjenica da je Kolinda Grabar Kitarović bila popularnija od njega u svim istraživanjima javnog mnijenja. Sada je dobio novu popularnu osobu na Pantovčaku – popularnog i znatno jačeg političara, Zorana Milanovića.
Plenkovićev ljuborni pogled prema Milanovićevoj popularnosti
Upravo će to biti prva točka napetosti između Pantovčaka i Banskih dvora. Dva izuzetno jaka ega kreću u odnos u kojem se Plenković našao u mnogo težem položaju. On je nepopularan, on je poražen, a Zoran Milanović je uspio – zahvaljujući obećanjima, ali i prvim znakovima – da je normalniji, bolji, sućutniji nego što je bio u vrijeme dok je bio premijer.
Naravno, to je tek start, ali za dva tašta političara - mnogo bolniji start za Andreja Plenkovića. Kad je onako jedva procijedio da će to biti „tvrda kohabitacija u skladu s Ustavom i zakonom“, i onda još da se „oni nemaju što miriti“, bila je to esencija ljubomore.
Zoran Milanović je sada u prilici nastupati s pozicije pobjednika prema poraženim, s pozicije popularnog političara kojem većina građana daje povjerenje da može pokrenuti promjene nabolje, prema najnepopularnijem političaru u zemlji, prema premijeru Vlade čiji smjer većina građana ove države smatra pogrešnim.
Plenković koji je taman smatrao da je umirio Kolindu Grabar Kitarović na Pantovčaku, ali i da joj je potkresao popularnost do mjere da on može računati na milost anketiranih, barem na tragove popularnosti – dobio je novu nepredvidljivu, vrlo popularnu političku zvijezdu.
Jedino što ga možda može tješiti da se i on može rukovoditi formulom uspjeha Zorana Milanovića: Ako se dovoljno promijeni možda i on može jednog dana postati samostojeća politička zvijezda i osjetiti ovu, za njega sada – nedostižnu razinu popularnosti.