Liste čekanja za pojedine pretrage u najvećim hrvatskim bolnicima, poput magnetske rezonancije (MR), kompjutorizirane tomografije (CT) ili ultrazvuka (UZV) srca već su unaprijed, prema podacima Ministarstva zdravstva iz prosinca, popunjene za gotovo cijelu ovu godinu, dok se primjerice na operacije ugradnje endoproteze kuka ili koljena u nekima treba čekati i dvije do tri godine.
Lista čekanja na pregled MR-om najduža je bila u KBC Sestara milosrdnica - čak 340 dana, a tamo se najduže čeka i na pregled CT - 150 dana te na ultrazvuk abdomena - 180 dana. Na vrhu liste čekanja za ultrazvuk srca bila je KBC Rijeka, a za UZV dojke KBC Zagreb.
To ne čudi, kažu liječnici, jer je riječ je o najvećim hrvatskim bolnicama s vrlo velikim priljevom pacijenata iz cijele Hrvatske, no iz podataka je vidljiv golemi raspon čekanja na iste zahvate, čemu pridonosi i to što se mnogi pacijenti na istu pretragu prijavljuju u više bolnica.
Ne odbijaju nikog
Zamjenik ravnatelja KBC Sestara milosrdnica Goran Roić kaže kako je, primjerice, lista za pregled MR popunjena za cijelu ovu godinu stoga što Vinogradska, za razliku od drugih bolnica, ne odbija ni jednog pacijenta bez obzira odakle dolazi. Roić kaže da svu opremu nastoje maksimalno iskoristiti preraspodjelom pacijenata između klinika, posebice od kada su im neke nove pripojene, te uvođenjem dopunskog popodnevnog rada.
Među 14 bolnica, pri vrhu liste za pregled MR-om je i KBC Osijek (220 dana), KB Sveti Duh (210) i OB Zadar (195), dok su na dnu ljestvice po broju dana čekanja dubrovačka bolnica (39 dana) i Klinika za dječje bolesti (40), koja je sada u sklopu Vinogradske bolnice.
Na CT se, među 35 bolnica u kojima se ta pretraga radi, jako dugo čeka i u KBC-u Osijek (140 dana). U ostalim bolnicama čekanje je ispod 100 dana dok se, prema podacima iz prosinca, pregled mogao bez čekanja odmah obaviti u zagrebačkim klinikama za tumore, traumatologiju i dječje bolesti.
Duge liste čekanja na UZV srca, osim u KBC Rijeka, prelaze 300 dana i u čakovečkoj te bjelovarskoj bolnici, dok je najmanja lista među 40-ak bolnica zabilježena u Klinici za plućne bolesti Jordanovac (10 dana) i Specijalnoj bolnici u Dugoj Resi. Čekanja na tu pretragu pak nije bilo u Specijalnoj bolnici Magdalena u Krapinskim toplicama te u kninskoj bolnici.
Čeka se i na kemoterapiju
Goleme su liste čekanja na ugradnju endoproteze kuka koje su u čakovečkoj i novogradiškoj bolnici primjerice dosezale krajem prošle godine skoro 800 dana, a slično je i s ugradnjom endoproteze koljena gdje se primjerice u koprivničkoj bolnici čeka 941 dan.
Kad je riječ o liječenju onkoloških pacijenata, na početak radioterapije prosječno se čekalo 45 dana, a na početak kemoteraopije 19 dana.
Ministar zdravstva Darko Milinović navodi da je lani 6.000 pacijenata preusmjereno na pretrage u druge bolnice od 13.000 kojima je to predloženo. On tvrdi kako nije istina da pacijenti ne žele ići u Bjelovar, Koprivnicu ili neki drugi grad te navodi da je u gospićkoj bolnici lani obavljeno 4.000 pretraga MR-om, a dolazili su pacijenti iz Pule, Zagreba i drugih gradova.
"Ide se na ruku privatnicima"
Predsjednica Samostalnog sindikata zdravstva i socijalne zaštite Spomenka Avberšek smatra međutim da su "liste čekanja ministrov veliki križ" jer se reformom zdravstva nije ostvario glavni cilj, a to je smanjenje listi čekanja, njihova transparentnost te bolja dostupnost usluga pacijentima.
"Nacionalna lista čekanja više ne postoji i sve je vraćeno na početak jer je ministar propustio uvesti popodnevni rad u bolnice. Sigurna sam da bi veliki broj liječnika u bolnicama želio dodatno zaraditi za rad izvan radnog vremena u svojim ambulantama, ali im se to ne omogućuje jer se ide na ruku privatnicima", smatra Avberšek. Umjesto da se novac daje u javno zdravstvo, HZZO, dodaje Avberšek, za preglede CT-om i MR-om sklapa ugovore s privatnim poliklinikama gdje rade isti oni liječnici koji bi taj posao mogli obavljati u svojim ambulantama.
Da je došlo do urušavanja javnog zdravstva smatra i predsjednica Hrvatske udruge za promicanje prava pacijenata Đula Rušinović.
Ističe kako su sve reforme od 90-ih do danas bile reforme zdravstvenog osiguranja koje su vodile ka tržišnom poslovanju javnog zdravstva, a ni jedna se nije bavila reformom sustava. Duge liste čekanja, smatra Rušinović, jedna su od posljedica toga pa njihovo smanjenje stoga ne može biti primarni cilj zdravstene reforme.
"Pacijenti se više ne žale, kao prije, na to da je netko neku pretragu obavio preko reda, već ih najviše ljuti dužina čekanja. Istina je da se na neke pretrage u drugim zemljama čeka i duže nego kod nas, ali je nerazumno naručivati pacijenta na pregled MR za godinu, kada taj nalaz nikome neće ništa značiti", ocijenila je Rušinović.
Vezani članci:
arti-201011150021006 arti-201005130041006 arti-201004090296006 arti-201102090589006