Nakon što je u javnost dospio dopis gradonačelnice Supetra na Braču Ivane Marković kojim je odbila dati donaciju Počasnom bleiburškom vodu, obrazloživši da je Grad već predvidio sredstva za proslavu 75. godišnjice oslobođenja otoka Brača od nacističke i fašističke okupacije, reagirao je Martin Mladen Pauk, vijećnik u Gradskom vijeću Splita, inače član stranke Neovisni za Hrvatsku na čijem je čelu Bruna Esih.
On je već nekoliko puta "briljirao" svojim objavama i zgrozio dio javnosti: kada je otac s Paga bacio svoje četvero djece s balkona, Pauk je to usporedio s abortusom, a kada su u Splitu napadnuti vaterpolisti Crvene zvezde, napisao je da će "sada moći pričati kakvo je more u februaru".
Sada je pak, osvrčući se na odluku gradonačelnice Supetra poručio "ovaj put nabavit ćemo im traktore koji plove, pa ako žele - neka idu".
Status Pauka prenosimo u cijelosti:
"Život nas na sve nauči. Jedna od prvih stvari koju nas nauči jest da ne vjerujemo ljudima, a pogotovo “nadvrsti“ ljudi (ili podvrsti, kako vam draže) koji se nazivaju “političarima“.
Postoji jedno prekrasno i pitoreskno mjesto - Supetar na otoku Braču, kojega vodi SDP-ova gradonačelnica. Riječ je o divnom mjestu, svega 10 kilometara plovidbe od grada Splita. Ta ista gradonačelnica ovog otočkog mjesta se ponosi time što je odbila pokroviteljstvo nad obilježavanjem pokolja na Bleiburgu.
Ne samo da je odbila, već se u odnosu na stradavanje Hrvata na Bleiburgu ponijela tako bezobzirno, da ne kažem bahato da je uz odbijenicu navela par standardnih floskula o “ponosnom antifašizmu, slobodi i bla-fašizmu-bla“ i kako su nas “Austrijanci konačno stavili gdje nam je mjesto.“
Boli me to. Kao Hrvata i kao čovjeka - boli me. Boli me nepoštivanje nevinih, civilnih žrtava, nenaoružanih ljudi, žena, djece i staraca.
Boli me, ali ne bojim se - znam da je kraj blizu, znam da je
pobjeda nadohvat ruke.
Jedna čitava generacija je mučki pobijena na Bleiburgu i Križnom
putu.
Druga generacija je ginula za slobodu od Vukovara do
Dubrovnika.
Treća, moja generacija vodi neku drugu borbu - ekonomsku,
svjetonazorsku i političku, borbu protiv klijentelizma i
rasprodaje države. Borbu za opstanak na rodnoj grudi.
I znajte, u toj borbi ćemo pobijediti. Samo, budite sigurni, nećemo pogriješiti poput naših starih, nećemo ostaviti niti zrno mogućnosti da naši neprijatelji nastave sijati sjeme mržnje i šire svoju propagandu.
Prvi put su nas naši protivnici pobijedili i pobili. Drugi put smo mi pobijedili, ali nismo ih pobili, već su pobjegli na traktorima. Šteta što traktori ne plove morem, možda bismo na vrijeme otkrili tko je ostao među nama, a ne poštuje našu žrtvu. Treći put ćemo, budite uvjereni, opet pobijediti.
Ovaj put nabavit ćemo im traktore koji plove, pa ako žele - neka idu."
