Bivši osječko-baranjski župan Vladimir Šišljagić i bivši pročelnik županijske Agencije za razvoj Martin Marolin u četvrtak su, na završetku ponovljenog suđenja na osječkom Županijskom sudu, nepravomoćno oslobođeni za zlouporabu položaja i ovlasti kojom je Županija oštećena za više od 122 tisuće kuna.
Nepravomoćnom presudom iz svibnja 2016. obojica su također oslobođeni optužbe, ali je Vrhovni sud uvažio žalbu Uskoka zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja te odredio da će se ponovljeni postupak provesti pred potpuno izmijenjenim sudskim vijećem.
Šiišljagića i Marolina Uskok je teretio da su 2011. i 2012. uz posredovanje bivšeg predsjednika Županijske skupštine Zlatka Maksimovića, u nakani pribavljanja koristi na štetu Županije, od poduzeća koja su iz županijskog proračuna dobivala bespovratnu pomoć tražili da im vraćaju do 80 posto novca. Optuženi su da su tako pribavili više od 122 tisuće kuna na štetu Županije.
Maksimović je tijekom prvog postupka, na pripremnom ročištu, priznao krivnju za pomaganje u zlouporabi položaja i ovlasti pa je uvjetno osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 11 mjeseci, koja se neće izvršiti ukoliko u dvije godine ne počini novo kazneno djelo.
Nije utvrđeno da je novac zaista vraćen
Na završetku ponovljenog suđenja sudsko vijeće je zaključilo da se analizom dokaza nije moglo nedvojbeno utvrditi da je dio novca od dodijeljenih poticaja vraćen Šišljagiću i Marolinu, a da je procedura dodjele poticaja obavljena po svim zakonskim propisima, pri čemu je Županija dobivala bezuvjetno mišljenje državne revizije.
Vijeće smatra da nema nedvojbenih dokaza da je dio poticaja vraćen Šišljagiću i Marolinu. Svjedoci to nisu potvrdili, već su govorili da su kontaktirali isključivo sa Zlatkom Maksimovićem, kazao je sudac Davor Mitrović. Šišljagić i Marolin nisu željeli komentirati presudu, a zamjenik ravnateljice Uskoka Darko Dodig najavio je žalbu.
Uskok će se žaliti
Ocijenio je kako je ovo "vrlo loša poruka cjelokupnoj hrvatskoj javnosti, jer ljudi koji su odlučili progovoriti o nezakonitostima lokalnih moćnika, bivaju stigmatizirani i jedino osuđeni, bez pravosudnog epiloga, u odnosu na prave krivce iz ovih događaja".
Ističe kako za osječki sud nije bilo dovoljno svjedočenje Zlatka Maksimovića, iako je opisao nezakonitosti koje je sam činio, ali i ostala dvojica okrivljenika, što je potkrijepljeno i drugim dokazima, ali unatoč tome osuđen je jedino Maksimović.
Smatra kako je u pitanju identična presuda kao i u prethodnom postupku, koja je ukinuta odlukom Vrhovnog suda te da procedura u Osječko-baranjskoj županiji nije bila zakonita, što je naknadno potvrdilo i Ministarstvo financija, na što je u svojoj presudi ukazao i Vrhovni sud.