Visoki upravni sud i pravomoćno je presudio - bivša predsjednica Ustavnog suda Jasna Omejec nezakonito je nakon odlaska iz Ustavnog suda primala naknadu u visini svoje dužnosničke plaće, koju je uz to sama sebi dodijelila i potpisala.
Prema odluci Povjerenstva, Omejec, kojoj je mandat sutkinje i predsjednice Ustavnog suda istekao 6. lipnja 2016. nije imala pravo šest mjeseci primati naknadu u visini pune plaće koju je imala kao predsjednica Ustavnog suda jer je imala ugovor o povratku na svoje ranije radno mjesto na zagrebačkom Pravnom fakultetu.
Pravo na šest mjeseci pune dužnosničke plaće plus šest mjeseci polovice te plaće imaju samo oni dužnosnici kojima nakon isteka mandata nije zajamčen povratak na prijašnje radno mjesto. Omejec je, ističe se u pravomoćnoj presudi, imala pravo na naknadu u visini dužnosničke plaće najdulje dva mjeseca nakon odlaska s Ustavnog suda, dakle najkasnije do 7. kolovoza 2016., dok se ne riješe tehničke pojedinosti oko njezina povratka na staro radno mjesto na fakultetu.
Četiri mjesečne naknade koje je primila od 7. kolovoza do 1. prosinca 2016. primila je nezakonito. Pravomoćnom presudom Visokoga upravnog suda koje je donijelo tročlano vijeće, u sastavu Boris Marković kao predsjednik te sutkinje Mirjana Juričić i Blanša Turić kao članice, propao je i zadnji pokušaj bivše predsjednice Ustavnog suda Omejec da poništi za nju neugodno rješenje Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa.
Kad je u rujnu 2017. donijelo tu odluku, Povjerenstvo nije više moglo Omejec novčano kazniti jer je proteklo više od godinu dana od njezina odlaska s čela Ustavnog suda, ali odluku je, kao i sve druge, javno objavilo. Premda nije financijski kažnjena, Omejec je uložila izniman napor da sudskim putem poništi odluku Povjerenstva.
Najprije je prvostupanjskom Upravnom sudu u Zagrebu uputila 30 stranica tužbe protiv odluke Povjerenstva u kojoj je to tijelo optužila za “naopako” tumačenje zakona i “grabež ovlasti”. Nakon što je Upravni sud u Zagrebu odbio njezinu tužbu, napisala je opsežnu žalbu Visokom upravnom sudu u kojoj je ustvrdila da se prvostupanjski sud ogriješio i o materijalno i o procesno pravo te da se nije očitovao o čak sedam prigovora iz njezine tužbe.
Visoki je upravni sud, međutim, na nedavnoj sjednici odbio njezinu žalbu, a argumenti koje je naveo u svojoj pravomoćnoj presudi nimalo ne laskaju bivšoj predsjednici Ustavnog suda i sveučilišnoj profesorici upravnog prava.
Taj je sud, pozivajući se na presude Europskog suda za ljudska prava i odluke Ustavnog suda u kojima se razmatra pitanje obrazlaganja sudskih presuda, istaknuo da je prvostupanjski sud svoju presudu “dostatno i razumno obrazložio” i odgovorio na njezine prigovore.
Visoki upravni sud u presudi podsjeća Omejec da su državnim dužnosnicima nakon isteka dužnosti zakonom priznata dva posebna prava - povratak na ranije radno mjesto ili pravo da šest mjeseci, ako ne rade, primaju punu dužnosničku plaću i šest sljedećih polovicu plaće. Sud, međutim, podsjeća da dužnosnici moraju birati jedno od ta dva prava i ne smiju kumulativno koristiti oba.
“Začuđuje pravna akrobatika kojom tužiteljica (Omejec, op. a.) pokušava dokazati ispravnost svoje teze o pravu na kumuliranje prava, odnosno na pravo na plaću 6 plus 6 i pravo na povratak na posao kod bivšeg poslodavca”, stoji u presudi. A pravna akrobatika Omejec, ističe se u presudi, sastoji se u tome da ona, opravdavajući svoje postupanje, pravnoj normi daje značenje koje joj zakonodavac nije namijenio, a koje odgovara njoj samoj.
Takvo što, upozorava dalje sud, nije ni u teoriji ni u pravnoj praksi priznata metoda tumačenja pravne norme i “predstavlja tumačenje koje ne pridonosi sigurnosti pravnog poretka ni vladavini prava kao jednom od temeljnih ustavnih načela”.
Osvrćući se na optužbu za “grabež ovlasti” koju je Omejec u žalbi uputila na račun Povjerenstva, Visoki upravni sud podsjeća na to da je Omejec sama sebi zadnjeg dana mandata u Ustavnom sudu, 6. lipnja, potpisala rješenje kojim si je odobrila pravo na šest mjeseci pune dužnosničke plaće. U vezi s tim je Visoki upravni sud napisao:
“U ostvarivanju ustavnog načela zakonitosti građanima je dozvoljeno sve ono što nije zakonom zabranjeno, ali državnim tijelima je dopušteno samo ono što je zakonom izričito propisano. U tom kontekstu niti jednim zakonom u Republici Hrvatskoj nije propisano da čelnik tijela/ dužnosnik sam sebi priznaje neko pravo i to u roku od par sati od podnesenog zahtjeva. Osim toga osnovno načelo dobrog pravosuđa nalaže da nitko ne može biti sudac u vlastitoj stvari (nemo iudex in causa sua)”.
Potpisati sam sebi rješenje o pravu na šest plus šest, naglašava se u pravomoćnoj presudi, ako i nije nezakonito, u najmanju je ruku neetično.
Visoki je upravni sud na temelju pribavljenih dokumenata, piše Jutarnji list, konstatirao da Omejec u lipnju 2016., kad joj je istjecao mandat na Ustavnom sudu, nije od Pravnog fakulteta u Zagrebu zatražila da se vrati na posao u roku od mjesec dana od prestanka mandata predsjednice Ustavnog suda, kako joj je pisalo u ugovoru. Suprotno ugovoru tražila je da se na Pravni fakultet vrati u roku od šest mjeseci od prestanka dužnosti predsjednice Ustavnog suda što joj je tadašnja dekanica Pravnog fakulteta Dubravka Hrabar spremno i odobrila.
Inače, ova presuda je pravomoćna i na nju nije moguća žalba. Jedini izvanredni pravni lijek na raspolaganju Jasni Omejec jest podnešenje tužbe Ustavnom sudu.
