Tri stoljeća biskupijskih stolovanja u Đakovu prati i proizvodnja vina. I to ne bilo kakvih, nego misnih. I vlasti u socijalizmu dopuštale su etiketu misno vino, iako su smatrali u početku da je to - crkvena propaganda. Biskupijski su trsovi obrani s obronaka u Trnavi.
"Misna vina su ona vina koja mi proizvodimo u ovom našem podrumu s tristogodišnjiom tradicijom", kaže enolog u Nadbiskupijskoj vinariji Đakovačko-osječke nadbiskupijeMiro Bošnjak.
Povijest misnih vina datira još iz 13. stoljeća, a u podrumu ispod zgrade Nadbiskupije nalazi se bogata arhiva. Ponose se tramincem.
"U našim vinima ne može biti dodataka niti kemije, ona moraju biti takva da ih svećenik može uzeti i služiti svetu misu, inače ona ne bi bila dopuštene i valjana", kaže ekonom Đakovačko-osječke nadbiskupije Nedjeljko Čutura.
A da đakovačko svećenstvo ima kvalitetnu kapljicu, pobrinuo se prečasni Stjepan Karalić. Vinograde je obnovio prije 40 godina, zaštitio gegografsko podrijetlo i u socijalizmu se izborio za naziv Misno vino.
"Mi koristimo u misi, na oltaru u katedrali izbornu berbu, to je 2007. godina kada je to vino trebalo biti ledeno", kaže Stjepan Karalić, umirovljeni ekonom i vinar Đakovačko-osječke nadbiskupije.
Nadbiskup Đuro Hranić ipak preferira graševinu, s malo više kiselina.
"A na misi pjem ono što nam časna stavi, a najčešće nam stavi predikatni traminac. Ali ja osobno od ovih naših misnih vina pijem graševinu", kaže mons. Đuro Hranić, nadbiskup đakovačko-osječki.
"Znaju ljudi kada uzmu naš traminac reći 'joj što je dobar, što je slatkast!' , a onda vide dvije ceste", kaže Čutura.
Đakovački svećenici ne prekidaju dugu tradiciju - uz Božji blagoslov, ali znaju se našaliti pa kažu: nemaju protekciju s nebesa kad je urod u pitanju.