Kad smo se 1990. godine konačno oteli diktatu Beograda, pojedinci su posebno uživali u blagodatima nove države, pa makar ona tada bila u ratu i u njoj se zbivale promjene koje za većinu građana znače gubitak prijatelja, članova obitelji, posla, raseljavanje i slično.
Bili su sretni jer su dobili odskočnu dasku, kakvu nisu imali u prošlom sistemu. Ipak, da bi izbjegli suvišna propitivanja i eventualnu "teoriju zavjere" da su upravo Hrvatine popapale ogroman dio društvene imovine, izvještiše se oni u prijeziru prema Jugoslavenima i mržnji prema Srbima, koje su krivili za sve, plašili Srbima svoje sugrađane i viđali ih svuda oko sebe kad god su se našli u nevolji.
Ovo ne mora nužno biti Kerumova prispodoba, ali je uvjerljivija od varijante da nam Srbi drže banke. Splitski je gradonačelnik, navodno, toliko prešao granicu dobrog ukusa i intenziteta širenja mržnje da ga je Državno odvjetništvo konačno odlučilo staviti na svoju nekoliko kilometara dugu to do listu.
Sve je relativno
Zadatak im je istražiti ima li u Kerumovim izjavama kaznenog djela rasne i druge diskriminacije, odnosno govora mržnje, koje potencijalno mogu biti i jednostavna sloboda govora.
Ipak, val demonstracija i napada na američke ambasade u islamskom svijetu, pokrenut filmom Nevinost muslimana, zapravo je "sloboda govora za koju se ne treba ispričavati", rekao bi republikanski predsjednički kandidat Mit Romney.
Realno, Željko Kerum se požalio da je imao probleme zbog svojih ranijih izjava da ne želi Srbina za zeta. To može biti obično kukanje i poziv na sućut. Teza da "Srbi moraju znati gdje im je mjesto", objektivno, može biti potencijalni poziv na novi val prosvjetiteljstva te manjine.
To što je kazao da je to njegovo mišljenje i da takvo mišljenje ima većina Hrvata, ali da se ne usude to naglas reći, može se tumačiti kao poziv na građansku hrabrost. Izjave o utjecaju Srba na banke u Hrvatskoj tek su razotkrivanje masonerije i pogled u oči novom svjetskom poretku.
Ishod istrage je zato krajnje neizvjestan, ali što je uopće jednoznačno i jednostavno u životu našeg DORH-a pored toliko vaganja interesa?
U nas bjelčuga nema takvih
I dok si rekao "srbočetnički fašizam", dolazimo do drugog kandidata, koji je višeglava neman. Mještani u Gornjem Hrašćanu su pokazali hordi šestogodišnjaka gdje joj je mjesto.
"Dolaze u školu bez higijenskih navika i predznanja", artikulirala je ova, kako će se pokazati, pretjerano civilizirana rulja, ako je takvo što moguće.
Naime, dotični Međimurci su tako napredni i osviješteni da među njima nema onih koji ne uče svoju djecu higijeni ili slovima prije početka škole. Štoviše, tamo uopće nema loših roditelja ili ljudi koji na bilo koji način zapuštaju djecu.
Uostalom, ako ih i ima, logično je da ih se pusti u školu kako bi pod utjecajem obrazovnog sustava učili mudrosti koje su previše komplicirane za romsku djecu. Naprimjer: "budi čist k'o zora i netko u tebe zaljubit se mora" ili dva plus dva četiri. To je previše za male Rome. I nije uopće stvar u tome da oni diskriminiraju, samo kažu kako stvari stoje u civiliziranom svijetu. A svi, zapravo, misle da ako netko ima tamniju kožu, nema dovoljno razvijen mozak, samo se ne usude reći.
WC
Ali ni tu nije kraj neugodnostima s tim šestogodišnjacima. Konačni problem za koji rješenja nema jest pitanje – koliko uopće izmeta proizvode ta djeca za razliku od naših?
"Ne bu mogli na WC iti, imamo samo jedan!", upozorila je u prilogu HTV-a jedna mještanka kojoj je nužnik presudan faktor u životu.
Nije utvrđeno spada li odlazak do WC-a u "neka ponašanja romske manjine koja smetaju žiteljima" Međimurske županije, na koja upozorava župan Ivan Perhoč u razgovoru s Edijem Škovrljem.
Koliko uopće znamo o segregaciji?
Po njemu je segregacija preteška riječ za odvajanje učenika u školama, što objašnjava isključivo time što su "Romi najbrojnija nacionalna manjina u Hrvatskoj i to je dokaz da nema segregacije". A mi mislili...
I onda skužismo da zahvaljujući gospodinu Perhoču možemo odahnuti i po pitanju Vukovara. U tamošnjim se školama ne događa razdvajanje djece po kriterijima koji se kose s načelima ljudskih prava i sloboda, iliti segregacija, jer tamo su Srbi najbrojnija manjina!
Sad nam svima može biti lakše.
Dakle, neka uvjerljiviji šovinist pobijedi! Budući da kandidati vjeruju da je nacionalnost fizička kategorija, nagrada je besplatna operacija promjene nacionalnosti šovinista u onu manjinsku nacionalnost koja tlači njegovu većinsku.
Na taj način će ovi širokogrudni ljudi moći mijenjati stvari po svojim idejama i bez da im itko dosađuje prozivkama za šovinizam – iznutra.
