Oni su najvjerniji izbornikovi navijači. Mama Neda - led, a tata Ante - vatra.
"Ja sam mirna, a Ante ide šetati po vani. Njemu to smeta, a kad pobijede onda se vrati. Ja sjedim tu i molim Boga i popijem malo kamilice", kaže majka Nedjeljka Babić.
Upravo je vjera, kaze Neda, Željku glavni oslonac.
U ulici nacrtan gol. Pred njim su kumovi Željko i Marinko napravili prve rukometne korake. Loptu bi močili u Neretvu kako bi po odrazu znali jesu li pogodili okvir gola.
"Mi smo uzeli malo boje i napravili jedan gol za nas da možemo malo trenirati. Moram reći da sam ja pobjeđivao. Malo sam stariji pa sam malo iskusniji bio", otkriva nam Marinko Prović.
Sada pobjeđuje Željko. Iz centra Opuzena bezuvjetnu podršku daju mu i njegovi prijatelji i suigrači.
Ne zove se uzalud ulica u Metkoviću sportska, na stadionu je svoje prve nogometne korake napravio Darijo Srna, a malo niže u sportskoj dvorani gazili su parket Ćavar, Goluža, Čupić i mnogi drugi...
Iz Neretve talenti doslovce izranjaju, a zašto je tako, zna bivši reprezentativac i trener mladih metkovskih rukometaša.
"Od dobrih gena, dobre spize i još boljih treninga vjerujem. S obzirom koliko ima talenata u dolini Neretve opet će biti jako puno njih koji će igrati za reprezentaciju i koji će i dalje osvajati medalje za Hrvatsku", uvjeren je Nikša Kaleb.
