U njenu je ratnu bolnicu mogao ući general bilo koje vojske i ne bi ništa mogao zapovjediti. Ovdje se znalo tko je autoritet. Ona najblaža, a najsnažnija. Ona kojoj nije bila potrebna Ženevska konvencija jer je imala karakter, Hipokratovu zakletvu i obraz. Njezina borba nije stala ni nakon završetka rata. Hrabro je stala pred zločince i protiv njih se još jednom borila i u Hagu.
"Ovdje smo proveli najteže trenutke svog života", rekla je ravnateljica ratne bolnice u Vukovaru Vesna Bosanac, u intervjuu 2018. godine u toj bolnici.
Svaki dan na bolnicu je padalo 80 do 90 bombi. Bila je to bolnica bez lijekova, bez hrane, bez krvne plazme. Ali je imala glas. Taj glas bio je Vesna Bosanac. No, apele je malo tko htio čuti.
"Čekali smo taj konvoj kao konvoj spasa međutim, konvoj prvi nije uopće ušao u bolnicu, sljedeći je ušao, nije donio ništa od lijekova niti od sanitetskog materijala", ispričala je u jednom intervjuu 2013. godine.
Ratnu bolnicu napustila je zadnja. Ali nije konačno dočekala slobodu nego je odvedena u logor u Sremskoj Mitrovici. Prije toga pregovore s neprijateljem vodila je - upravo ona.
"Ona je to preuzela na svoju odgovornost. Otišla je, pregovarala, napravila je koliko je mogla, a nismo mi imali nikakve uvjete za pregovore, ali je ona dala sve od sebe i žrtvovala svoj život. Stariji sin joj je bio na položajima od kuće prema Lušcu, svaki dan je mogla očekivat da će dijete joj poginut. Svaki dan koliko mrtvih, poznatih ljudi. Muž joj je bio na drugoj strani", rekao je jednom prilikom legendarni vukovarski zapovjednik Ivan Anđelić.
Mnoge njezine kolege liječnici pisali su znanstvene radove i objavljivali knjige dobivajući tako veće titule. Jedina knjiga koju je ona objavila je ona u kojoj su poredani svi apeli koje je slala iz napaćenog Vukovara.
"Ona je tražila pomoć za sve i za civile i za branitelje i za sve građane grada Vukovara koji su 91 doživljavali kalvariju koju su doživjeli. Ona je bila ta koja je pokretala ta pitanja. Ona je bila govor u svijet ispred grada Vukovara", rekao je Danijel Rehak, branitelj Vukovara i prijatelj Vesne Bosanac.
"Budite sigurni da ćemo uvijek s ponosom gledati nedaćama u oči, da nas ništa neće pokolebati. Ni lažne optužnice ni klevete jer uvijek možemo ravno u oči gledati svima jer nikada nikom nismo ništa zgriješili", tako je pričala Bosanac.
Vesna Bosanac preminula je kući, u svojoj bolnici. Danas su za nju upaljene svijeće.
"Njen optimizam, to je frcalo do zadnjeg dana. I onda kad je bila teško bolesna je netko tko je mogao motivirat, pokrenut, reć' šta treba u određenom trenutku", rekao je ravnatelj Nacionalne memorijalne bolnice Vukovar, Anto Blažanović.
I oni najsnažniji se nekad umore. Otišla je ona, ali će ostati kao simbol snage, otpora, junaštva i humanosti.
"Legenda Vukovara, obrane Vukovara, vukovarske bolnice. Žao mi je da je više nema među nama, ali uspomena na njenu ogromnu humanu ostavštinu i kao liječnica i kao osobe je zaista izuzetno velika i siguran sam i da će njen ispraćaj biti na onoj razini koji je doktorica i zaslužila", rekao je premijer Andrej Plenković.
"Ja se sjećam još kao dijete gledali smo njeno lice, požrtvovnost i sve ono što su zapravo svi liječnici i liječnice u ratu radili, dakle pokazivali ono pravo lice humanosti koje se ne skriva i ne umire ni u ratu", kazala je Sandra Benčić.
"Bila je prisiljena trpjeti nepravdu, ali je bila hrabra i odlučna i ostala je tamo gdje je bila najpotrebnija. I zato joj hvala!", poručila je Karolina Vidović Krišto.
