U razgovoru za Večernji listDavorka Čavar ispričala je svoju životnu priču: umjetnica je, fakultetski obrazovana žena sa završenim magisterijem grafike u Sarajevu, a predavala je likovni u Srednjoj likovnoj školi Gabrijela Jurkića u Mostaru.
arti-201003200221006Cijeli rat provela je u Sarajevu, preživjela strahote i danas joj je dijagnosticiran PTSP. Upravo zbog njezine bolesti, ona i suprug odlučili su se prije nekoliko godina doseliti u Split.
Gazda ih izbacio iz stana u pet ujutro
"Beskućnica sam. Srećom, žene u Splitu nisu na ulici. Mi smo na Mejašima, u kući udruge Most. Trenutačno nas je sedam. Sve smo različitih godina, navika i mentaliteta, ali dobro smo se uklopile. Imamo sve uvjete koje se može imati", priča Davorka.
"Bili smo podstanari. Suprug je radio na crno. Sve je bilo teže pronaći posao, ostali smo bez primanja i dogodilo se to da gazda nije htio čekati ni pet dana da se plati stanarina. U pet sati ujutro nas je digao iz kreveta i izbacio van. Srećom, bila sam u kontaktu s paterom Jozom Ćirkom. On je kontaktirao udrugu Most i tako smo došli tu, u prihvat. Već četiri mjeseca suprug je u muškom prenoćištu, a ja u ženskoj kući", objašnjava Davorka.
Kaže i kako supruga ne smije dovoditi u žensku kuću, niti ona može ići u muško prenoćište, pa se šali i kaže da ona i suprug sada ponovno hodaju. Također, uvjerena je da će ova teška vremena proći, a uz pomoć udruge Most priprema prodajnu izložbu grafika u crkvi Gospe od zdravlja.
"Ovo me je očvrsnulo, mnoge sam stvari shvatila. Nitko ne zna što ga sutra može snaći. U početku je i meni samoj bilo teško zbog spoznaje da sam beskućnica, ali krivo mi je kad nas ružno gledaju. Razočarali su me ljudi, izgubile su se vrijednosti. Nije sve materijalno! Gdje je razumijevanje?!", pita se Davorka.
Gotovo nijedan splitski beskućnik nije našao posao
Nažalost, ostali splitski beskućnici nemaju razloga za optimizam, piše Večernjak. Gotovo nitko od njih nije našao posao ove godine, a većina ih je bez ikakvih prava jer nisu u mogućnosti doći ni do osobnih dokumenata. Dakle, nemaju adresu, ne mogu izvaditi osobnu iskaznicu, bez nje se ne mogu zaposliti i to je začarani krug. Bez dokumenata nemaju pravo glasa, ne mogu ostvariti socijalnu pomoć ni zdravstvenu zaštitu.
Fabjan Jelaska, voditelj oba Mostova prihvatilišta za beskućnike u Splitu, kaže kako su sve beskućnice u prihvatilište većinom dovele socijalne nevolje.
"Ženama je daleko teže opstati na ulici. Slabije su tjelesne građe, zbog čega su na meti nasilnika, pljačkaša, svodnika i silovatelja. Ostale beskućnice koje su privremeni dom našle u Mostovoj kući starije su od Davorke. Uglavnom su bolesne, a teško podnose i psihološki pritisak. Podršku obitelji uglavnom nemaju. Sve, osim Davorke, imaju djecu koja su u domovima ili su odrasla, ali nisu s njima u vezi", opisuje Jelaska.
U Hrvatskoj je, procjenjuju u Mostu, između 600 i 1000 beskućnika, a u svijetu 1,3 milijarde, dok u Europskoj uniji gotovo 60 milijuna ljudi živi ispod granice siromaštva.
Prethodni članci:
arti-201003010728006 arti-201002240801006