Koncert britanskog tandema Hurts jedan je od rijetkih koji se u Zagrebu održao točno kada je trebao, u trenutku kada Theo Hutchcraft i Adam Anderson predstavljaju možda i ultimativnu svjetsku pop senzaciju.
Naime, još prije dvije godine bili su tek dio nepreglednog niza manchesterskih mračnjaka, nakon čega su debitantskim albumom "Happiness" preko noći zauzeli najviša mjesta na top-listama.
Priliku da ih provjerimo tako smo dobili tek nekoliko mjeseci iza naših glazbenih istomišljenika u Londonu, Parizu ili Amsterdamu, a konačni zaključak bio bi da, usprkos povremenim nedostacima, od Hurtsa možemo očekivati još puno toga.
Njihov album nije bio mnogo više od korektne, tek povremeno inspirirane kopije heroja 80-ih poput Depeche Mode ili New Ordera, no praćeni iznimno usviranim bendom i malim simfonijskim orkestrom, na pozornici se pretvaraju u nešto što u sjećanje doziva najbolje trenutke art-rock povijesti (Bowie, Eno, Japan).
To se prvenstveno odnosilo na sjajnu obradu "Confide In Me" Kylie Minogue te uvjerljive izvedbe najvećih im hitova "Wonderful Life" i "Stay" koje nije moglo upropastiti ni pomalo iritantno prenemaganje pjevača Thea Hutchcrafta.
Jedini pravi nedostatak tako je bilo previše kratko trajanje koncerta (negdje oko sat vremena), no u njihovu obranu - odsvirali su sve što imaju.