Do danas je u evidenciji vukovarskoga Crvenoga križa Vukovar s poplavljenih područja prijavljeno 408 osoba. Među njima su i baka Antunka Jakobović s osamnaestogodišnjim unukom Ignacijem iz Rajevoga Sela. Bježeći ispred vodene stihije nakon puknuća nasipa i kratke stanke u Prihvatnom centru Otok, uspjeli su doći do Sotina pokraj Vukovara gdje živi Antunkina kćerka Anita, i sama u vrlo teškim uvjetima.
Teško je riječima opisati emocije koje se vide na Antunkinom licu. U ovoj je vodenoj katastrofi izgubila sve što je godinama stjecala - i kuću i stoku, ali i uspomene.
"Taj sam dan išla do trgovine pa do nasipa da vidim do kuda je Sava stigla. Kad sam došla kući još sam životinje namirila i oko pola tri počela je svirati sirena. Svi su sjedali u aute i bježali. Unuk i ja nismo htjeli otići do devet sati navečer. Vidjeli smo kako je voda došla i s jedne i druge strane, opkolila je cijelu kuću... Kad smo odlazili već su sve kuće bile poviše prozora u vodi", priča potresena i uznemirena Antunka.
U vodi joj je sve ostalo, no raduje ju vijest da su joj možda životinje još uvijek žive. "Imala sam 17 ovaca, jednu svinju koja je oprasila osam praščića, pazinske pure, kokoši, patke, guske i tri velika psa i jednog malog", priča baka.
Antunka je čak i spremila neke stvari za evakuaciju da ih ponese sa sobom, ali u panici bježanja sve je ostavila. Njezin unuk Ignacije, iako potresen svime što mu se u posljednjih tjedan dana dogodilo, vrijedno je učio za maturu jer ne želi zaostajati za drugim svojim vršnjacima.
