Ravnateljstvo je, naime, izvan snage stavilo odluku što ju je u srpnju 2009. godine donijela Vlade Jadranke Kosor, kojom su limitirane najveća plaća i druga primanja predsjednika i članova uprava trgovačkih društava.
Ta recesijska odluka još je na snazi, makar je kroz godine doživjela manje korekcije, poglavito u slučaju iznimno uspješnih tvrtki koje ne primaju nikave državne subvencije. Na HRT-u su je ukinuli, ograničenja više nema te je logično zaključiti da se automatizmom aktivira ono što "rukovodećim strukturama" stoji u ugovorima – koeficijenti koji sa sobom nose plaću veću od maksimalnih 17.500 kuna, piše Novi list.
Mjera iz 2009. je zahvatila glavnog ravnatelja, glavne urednike, novinare mentore. Neki su zbog toga izgubili na plaći par stotina kuna, a glavni ravnatelj više, oko 4.500 kuna.
Navodno je mjera i zakonski upitna, zbog čega su neki tužili HRT i dobili sporove, pa, kažu na nacionalnoj televiziji, ukidanjem limita čelništvo HRT-a pokušava potencijalnu financijsku štetu učiniti manjom.
Moralno upitno
Što god bio motiv Ravnateljstva, posljedica je i to da će plaće rukovodećih struktura na HRT-u porasti. Primjera radi, ako je izračun ostao isti kao u doba kad je Vanja Sutlić gubio 4.500 kuna plaće na mjesec zbog ograničenja primanja na 17.500 kuna, lako je izračunati da bi Glavni ravnatelj ubuduće, umjesto limitirane plaće, trebao dobivati barem 22.000 kuna, ako ne, kako se špekulira, i 26.000.
Ovo je priča u kojoj su, s formalne strane, možda svi u pravu; Vlada i vlade koje žele štedjeti makar im Odluka bila pravno nesavršena, tužitelji koji hoće svoj novac sada kad se vlast promijenila ili su u mirovini, pa i čelništvo HRT-a ako uistinu traži način da prevenira štetu od tužbi. Moralno je pak upitno baš sve, tim više što i recesija još uvijek traje.
