Brojke o odlasku Hrvata u inozemstvo iz dana u dan su sve gore, ali često zanemarimo i one koji su se iz inozemstva vratili. Uglavnom je riječ o ljudima koji su vani zaradili neke novce i poželjeli ih uložiti u vlastiti posao u Hrvatskoj.
Ali onda tek počinju problemi koji su mnoge natjerali da se u inozemstvo vrate. Ipak obitelj Grgić ne odustaje. U Švicarskoj su stekli kapital i 25 milijuna svojih kuna odlučili uložiti u uzgoj koza, ovaca, magaraca i svega što se od njih može dobiti, prije svega vrhunskih ekoloških mliječnih proizvoda.
Ali pazite sad bizarnosti, kako žive i rade u Sesvetskom Kraljevcu koji spada pod grad Zagreb, ne mogu računati na pomoć iz Europskih fondova jer nisu u nerazvijenom području. A da su se smjestili samo 20 metara dalje, gdje završava granica grada Zagreba bili bi u nerazvijenom području i na svakom natječaju bi imali prednost.
VEZANA VIJEST
"Nismo znali da ćemo naići na ovakve teškoće i otpor administracije"
Obitelj Grgić iz Švicarske, svoj dom u Zurichu zamijenila je Sesvetskim Kraljevcem. 20 minuta vožnje od centra Zagreba, nalazi se 100 Aleksandrovih koza, 30 magaraca, 2 kraljevska fazana, 30 guski, 30 pataka i 4 ponija.
"Imamo Fionu, Giovanu, Giovannescu. Prva magaricu koja je došla na imanje prije 10 godina doveli smo iz Istre", priča Aleksandar Grgić, poduzetnik i farmer. Posljednjih 10 godina, Giovanessca pase zagrebačku travu, a Aleksandar sa suprugom i troje djece pokušava stvoriti kvalitetan hrvatski život.
"Prodali smo kuću s bazenom i to je bila odluka preko noći da idemo u Hrvatsku. Idemo se nositi s nedaćama, na ovoj vjetrometini. Nismo znali da ćemo naići na ovakve teškoće i otpor administracije", kaže Grgić.
Prednost imaju manje razvijena područja
Za početak, da je farmu sagradio 20 metara dalje, više ne bi bio u Gradu Zagrebu nego u Zagrebačkoj županiji možda bi imao šanse dobiti i novac iz Europskih fondova. Jer po kriterijima koje je donijela ministrica Žalac prednost imaju manje razvijena područja, što Zagreb nikako nije.
"U Hrvatsku sam donio oko 25 milijuna kuna. Ne računajući troškove puta kada sam 500 puta išao na relaciji Zurich-Zagreb. Ne isplaćujem sebi plaću, a imat ću veliku švicarsku mirovinu jer sam tamo zaradio više od 4 milijuna franaka.", kaže Grgić.
Tamo je radio u psihijatrijskoj bolnici, supruga u kontroli zračnog prometa - imali su dobar život. Ali zbog želje da se vrate u svoju domovinu - i tada desetogodišnji Gabriel morao je spakirati svoje knjige i igračke i krenuti put Hrvatske.
I sin Gabriel namjerava ostati u Hrvatskoj
"Učio sam hrvatski i njemački, pričali smo hrvatski doma, a njemački u školi", kaže Gabriel. Uskoro će navršiti 18 godina, a iduće godine planira upisati Ekonomski fakultet dok će vikendima i dalje u 5 ujutro hraniti koze na farmi.
"Svakako planiram ostati u Hrvatskoj, vidim budućnost ovdje. Nema potrebe da idem van", kaže Gabriel. Glavni im je posao proizvodnja i prodaja kozjeg sira i mlijeka.
Zapošljavaju desetak radnika, a mali kolektiv više izgleda kao velika obitelj. Matej radi na pakiranju i prijevozu proizvoda po Zagrebu. "Malo drugačije je nego što sam navikao", kazao je radnik u mljekari Matej Đukec i potvrdio da na tom mjestu vidi budućnost.
Grgićima se ne sviđa ni to što su u Hrvatskoj na snazi stroga pravila koja, kažu - uništavaju male poduzetnike. Ne sviđa mu se ni što su pravila ista i za velike proizvođače i za male farmere - ali odustati neće.
Kozje mlijeko, sir s tartufima, crnim vinom, maslinama i orasima. Sve je to mogao i u Švicarskoj, ali napravio je u Hrvatskoj: koja kap po kap svojim apsurdnim zakonima, samo što ne prelije čašu.
