Možete li zamisliti da u nekoj razvijenoj demokratskoj državi premijer nervozno skrola po mobitelu, vrpolji se ili šalje mimičke signale stranačkim drugovima kad mu se novi ministar obrane prvi put predstavlja pred nadležnim parlamentarnim odborom? Ne možete? E upravo se to događalo u srijedu na sjednici saborskog Odbora za obranu dok je Ivan Anušić kao novoimenovani ministar obrane odgovarao na zastupnička pitanja.
Premijer Andrej Plenković nije mogao sakriti koliko je zapravo nezainteresiran za ono što se oko njega događa - sve dok Arsen Bauk nije Anušića upitao misli li još uvijek da je Miloradu Pupovcu, ključnom Plenkovićevom koalicijskom partneru, „istekao rok trajanja“. Tada je premijer podigao pogled prema Anušiću, nakratko se napeto uspravio, a kad je čuo odgovor „I dandanas to mislim“, potrudio se ostati miran, pa nastavio mrgudno skrolati i vrpoljiti se, da bi vrlo brzo zbrisao sa sjednice na kojoj se, uglavnom, dosađivao, ostavivši Anušića samoga.
Osvit superizborne godine
A kako i ne bi kad se sve odvijalo po očekivanom scenariju: slavonski HDZ mu je odabrao novog ministra obrane, pa je ostalo samo formalno proći parlamentarnu proceduru prije nego ga trgovačka koalicija potvrdi u Saboru. Jednako bi bilo sve i da je Anušić imenovan za ministra kule bjelokosne, Plenković je ministarske pozicije degradirao do te razine da je gotovo svejedno tko u koju fotelju sjeda i kako će se odvijati rotacija.
Postavljanje Anušića na dužnost ministra obrane, u osvit superizborne godine, nije važno zbog dužnosti koju je dobio - sve i kad bi htio nešto mijenjati, vrijeme do izbora proći će mu u hvatanju osnovnih konaca u zbilja golemom i zahtjevnom ministarstvu - ono je važno zbog ulaska u vladu kao takvu jer je dobio fantastičnu priliku dokazati se na nacionalnoj političkoj sceni. I pokazati je li on doista onaj koji bi u budućnosti, nakon Plenkovića, mogao preuzeti kormilo stranke. Zasad ispunjava gotovo sve uvjete: bivši je branitelj, lukavo je iz HSP-a prešao u HDZ kad je stranka bila u krizi što je omogućavalo i brz politički uspon, birači ga snažno podržavaju na izborima - jedan je od rijetkih ministara koji se može pohvaliti sjajnom biračkom bazom, a unutarstranačka desnica traži novog lidera. Njemu je doista svanulo kad je Mariju Banožiću omrklo.
Dvije muhe jednim udarcem?
Premda se mnogi trude uvjeriti javnost kako je Anušićevim imenovanjem Plenković „ubio dvije muhe jednim udarcem“, stvari baš i nisu tako jednostavne i zapravo je pravi pobjednik u ovoj situaciji Anušić, a ne Plenković.
Premijer nije mogao samostalno odlučiti tko će mu biti novi ministar obrane nego je o tome odlučivao isključivo slavonski HDZ, a on njihovu odluku nije mogao niti smio odbiti budući da Ministarstvo obrane leno „ministarstva iz spačvanske šume“. A oni su mu nametnuli tzv. glavnog unutarstranačkog oponenta, potpredsjednika stranke, lukavu lisicu Ivana Anušića.
POGLEDAJTE VIDEO: Burno na Odboru. Anušić satima odgovarao na pitanja oporbe. Što ga sve čeka kad sjedne za kormilo ministra obrane?
Da, Anušić je lukavac spreman i na krajnji politički kukavičluk kad procijeni da bi od njega mogao imati osobne koristi. Jasno je to pokazao na slučaju notornog Frane Barbarića, predsjednika Uprave HEP-a, koji unatoč aferi plin za cent i bespravnoj gradnji vile na Hvaru, još uvijek vodi jednu od najvažnijih državnih tvrtki i čvrsto drži poziciju u zagrebačkom HDZ-u.
'Pokazao da može iskesiti zube'
Kad se Barbarić našao na udaru, Anušić se pravio važan i tražio njegov odlazak da bi se ekspresno povukao i pokunjio kad mu je Plenković očitao lekciju. Barbarić mu više ne predstavlja nikakav problem jer je od premijera „dobio važne informacije koje ranije nije znao“. Koje su to informacije, vjerojatno nikad nećemo doznati, jer su te informacije vjerojatno povezane sa sivom zonom stranačkog financiranja, a ta je zona za HDZ-ovce svetinja.
Nema sumnje da će do daljnjega sretnik Anušić prema Plenkoviću u javnosti biti miran i krotak, premda je ponovno na Pupovcu pokazao da može i iskesiti zube, ali taj lukavi lisac vrlo dobro zna da su njegovi ulozi sad puno veći od Plenkovićevih i da bi mu dobre političke igre u narednim mjesecima mogle donijeti puno, puno više od funkcija ministra obrane i potpredsjednika najmoćnije stranke u državi.
