Vojska Crne Gore izvukla je u ponedjeljak navečer iz mora kod ušća Bojane, u blizini Ulcinja, hrvatskog skijaša Ivicu Kostelića koji je uz još jednu osobu vozio kajak.
Dvojac se našao na udaru jakog južnog vjetra, a valovi viši od tri metra prevrnuli su kajake te odvukli Kostelića i njegovog suputnika od obale. Uslijedilo je dramatično spašavanje te su obojica pronađeni i spašeni brzom intervencijom Mornarice Vojske Crne Gore i helikopterske podrške.
U bolnicu je Kostelića posjetio crnogorski premijer Milojko Spajić, a prema posljednjim informacijama, naš proslavljeni skijaš je dobro. Kostelić je, inače, boravio prethodnih dana na Prokletijama i rijeci Bojani promovirajući ljepote crnogorskih dragulja, napisao je Spajić u svojoj objavi. No, Kostelić i njegov prijatelj nisu jedini kajakaši koje je Jadransko more podsjetilo da ga se ne smije podcijeniti ni u naizgled idealnim vremenskim uvjetima.
'Molio sam sve krunice...'
Poduzetnik Ante Lučić prisjetio se svog sličnog iskustva gostujući nedavno u našem podcastu "Ideje na stolu". Lučić je tada ispričao kako je nešto slično, također u kajaku - i sam - doživio na Jadranu prošloga ljeta kada se u dramatičnim trenucima našao u svojevrsnom "džepu" lošeg vremena koje je nastupilo naglo te podiglo vjetar i valove.
"I ja sam se skoro prevrnuo, a kad su prijatelji vidjeli što se dogodilo Kosteliću, puno mi ih je poslalo link. Naravno, Kostelić i prijatelj bili su u puno težim uvjetima, ali su i fizički puno spremniji. I dobro je što su bila dvojica u kajaku, a ne da je bio sam. Ne vjerujem da bi se utopili, ali takvi valovi, ako se prevrneš i ispadneš iz kajaka, čine povratak jako teškim", rekao je Lučić.
Prisjećajući se svog iskustva, kaže nam - danas uz osmjeh - "Molio sam sve krunice i pjevao da zadržim hrabrost".
'Htio sam pomaknuti svoju granicu'
"Bio je kolovoz i kajakom sam se rijekama spustio prema Jadranu. Htio sam pomaknuti svoju granicu - i ranije sam veslao sam između otoka, taj sam put htio nešto luđe - s obale i kopna dovesti se do Korčule. Procijenio sam da je najbolje krenuti iz Drvenika, preko Hvara i Pelješca pa onda do Korčule", počeo je svoju priču.
Utaborio se u Drveniku, našao grm i prespavao blizu plaže. Plan je bio krenuti iduću zoru oko 6 sati ujutro na pustolovinu i to najprije prema Hvaru. Čak je objavljivao i videe sa svoga puta te gotovo proročki govorio da se nada dobrom vremenu.
"Gledao sam najkraću putanju da ne veslam previše po nepoznatom. Procijenio sam da moram doći do Sućurja na Hvaru, a to je značilo 20 kilometara veslanja uz južnu obalu otoka, a onda još 9 kilometara do Pelješca", prepričava nam svoj plan za veslanje.
'Na moru se ispituju granice izdržljivosti'
Bilo je naporno veslati tolike kilometre uz Hvar, a Lučić je brzo osjetio koliko je drugačije od kajakarenja po rijeci. Valovi su to, vjetrovi, nema hlada, tu se ispituju granice čovjeka.
"Umjesto da se zaustavim na Hvaru, odlučio sam istoga dana prijeći i Pelješki kanal, što je bilo dodatnih devet kilometara veslanja. Preolako sam shvatio vremensku prognozu – bili su navedeni mali valovi i srednji vjetar, ali kako sam veslao, situacija se pogoršavala", rekao nam je Lučić.
Na pola puta, nastavlja, uhvatila ga je "termika", valovi su bili sve veći. "U jednom trenutku toliko, da nisam vidio nijednu obalu - ni hvarsku ni pelješku. Dao sam sve od sebe da izdržim, uz puno krunice, pjesme i molitve", smije se danas i nastavlja: "Imao sam u kajaku šator, svu opremu, dovoljno vode i hrane - cilj je bio samo dokopati se kopna". Kaže, osjetio je strahopoštovanje prema moru i njegovu snagu.
'Napravio sam veliku grešku'
Bio je u, takozvanom, "sit-in" kajaku, u kojem veslač sjedi, a rub kajaka dolazi do iznad bokova te postoji prostor za noge. I potencijalno opasno ako se kajak napuni vodom.
"A počeo se puniti, napravio sam veliku grešku – nisam ponio špric-deku, vodonepropusnu tkaninu koja se razvije preko ruba kokpita i sprječava ulazak vode. No, kako obično ne idem na divlje vode nego kajakarim na kilometre, nisam procijenio da mi treba. Greška!", prepričava. Bilo mu je sasvim jasno, kaže, da je krivo procijenio vrijeme jer nije vidio ni jedan jedini brod, čamac, nekoga - bio je sam usred mora. Bio je definitivno na krivom mjestu u krivo vrijeme ali, i prešao točku s koje više nema povratka. Veslao je naprijed.
"Srećom, bio sam fizički spreman i imao svu opremu – prsluk za spašavanje, hranu, vodu, sve što trebam. Htio sam se samo dokopati kopna", ispričao nam je Lučić.
Nasukao se na pustoj plaži pa čitao knjigu 'Nadolazeći val'
Uspio je odveslati do rta Lovište i nasukati se na pustu plažu do koje ne vodi nikakav put, gdje nema signala ni civilizacije. Ante je to okrenuo na dobru stranu. Podigao je kamp, odlučio prespavati i pričekati da se vrijeme smiri. "Dozirao sam vodu i hranu, ugasio mobitel i ostatak dana čitao knjigu. Milina", prepričava sada mirno i s odmakom.
No tog trenutka, iskreno govori, bio je zahvalan na životu. Kroz smijeć se ispričati i da je na avanturu života ponio knjigu. "Da, čitao sam knjigu 'Nadolazeći val'", otkriva nam Lučić, dodajući da knjiga, unatoč naslovu, govori o umjetnoj inteligenciji i tehnologiji.
"Knjiga je ostala suha jer uvijek imam dry bagove i nepropusne komore u kajaku, tako da je oprema bila sigurna", govori Lučić. Ali šalu na stranu, u kajaku se - priznaje - skoro prevrnuo.
Spremio se na borbu sa psinom, kad ono - ronilac
Ujutro se more smirilo, pa planirao još dodatnih 10 kilometara veslati do Korčule. Svoj put objavio je i na društvenim mrežama gdje je zabilježio još jedan detalj:
"Iduće jutro, nakon doručka i svih priprema, isplovio sam s rta Lovište. More neusporedivo mirnije nego jučer. Kad ono... 100 m ispred sebe vidim nekaj nalik peraji kak se svako malo kreće, pa uroni, pa izroni... Brijem da nije delfin...
E sad sam već bio super ljut. Pa jel moguće?! I zgrabim commando čakiju koja mi je uvijek svezana za prsluk i mislim si dođi psino da te iskasapim ko Crocop Gonzagu...Naravno da sam zatripao. Ispalo je da je to ronilac, dakle čovjek, a to kaj sam vidio bile su njegove peraje dok je bio u poluzaronu. Prođem pored gospodina, mahnem mu i kažem "Dobro jutro"", napisao je tada Ante.
Ante Lucić
'Nazvao sam punca i zamolio ga da me pokupi'
No more se ipak bilo namreškalo, stigao je do Korčule, ali ne i do točke gdje je htio pa je odlučio ne ići "do kraja".
"Nazvao sam punca i zamolio ga da me pokupi. Prvo me pitao: 'Jesi li normalan? Jesi poludio?' Ljudi to ne rade, ali nije reagirao negativno – više zbunjeno i blago kritično", kaže Lučić koji se, kao 'kontinentalac' oženio u 'morsku obitelj'."Idući dan sam katamaranom otišao do Dubrovnika", nastavlja, "a onda me majka vratila do Drvenika, odakle sam se vratio na Korčulu obitelji".
Dodaje - pogriješio je što je kajakom krenuo sam. "Naučio sam poštovati more. Bilo je to prekrasno iskustvo, osjećao sam se kao kralj svemira kad sam to odradio. Imam što pričati djeci!", govori nam Ante.
'Za mene je kajak sloboda i mir, ali i uzbuđenje'
Otkriva nam i kako je krenuo kajakariti, kaže da je to bilo za vrijeme prvog lockdowna kad je s obitelji obilazio rijeke u Zagrebačkoj županiji.
"Šume, rijeke, potoci – i palo mi je na pamet: 'Ja bih mogao veslati!' Prvi kajak bio mi je jeftini napuhanac iz dućana sa sportskom opremom. A kasnije sam naručio profi iz Amerike u koji stane oprema za sedam dana. Za mene je kajak sloboda i mir, ali i uzbuđenje – idealna kombinacija. S kajakom možeš gdje ne možeš pješke ni autom, jedino ako te izbaci helikopter. Možeš u poluprohodne kanale i žbunje, doživjeti prizore koje inače ne bi vidio – jelene, dabrove, nutrije, pogotovo oko Zagreba na rijekama", govori Lučić.
Vesla najčešće rijekama - Odrom, Kupom, Savom, ponekad po jezerima. "Rijeke i more su potpuno različiti svjetovi. Za mene je to sloboda i golemo veselje – a kad god prijeđem preko vode, prvo se zapitam: 'Je li plovno?'"
POGLEDAJTE VIDEO Dramatična situacija Kostelića i ekipe
