Anesteziologinja iz jedne zagrebačke bolnice na Facebooku je napisala kako situacija koju prenose mediji nije dovoljno realna te da je još i gora od onoga što čitamo. I sama pozitivna na koronavirus nada se da će doprijet do ljudi da shvate važnost socijalne distance i nošenja maske, prenosi N1.
"I tako...
Često me pitaju ovih dana kako mi je na poslu. I da li je stvarno tako kao što mediji prikazuju ili isti prenapuhuju situaciju?
E pa, ne da ne pranapuhuju, nego je ne prikazuju dovoljno realnom. Situacija je baš grooozna. Grozna za pacijente, grooozna za osoblje. Prenatrpana, depresivna, kaotična, kritična, zabrinjavajuća svakodnevnica koja utječe na sve nas i profesionalno i privatno.
Moja struka nikad nije bila jedna od onih makar potencijalno zabušavajućih. Anesteziološka dežurstva su sve samo ne mirna i obilježena mirnim ispijanjem kava i neradom. Sada moji kolege i ja dežuramo toliko da smjene više ni ne brojimo. Mnogi dežuraju po 4-5 vikenda na mjesec, po 6 dežurstava u 14 dana... kolegica danas odradjuje 5. vikend zaredom.
'Bit će samo gore...'
Da vidimo bar traćak nade da će sve skoro proći, da će ljudi koje liječimo nakon par čarobnih lijekova "skočiti" izliječeni, bilo bi lakše. Ovako... sve se više punimo, punimo i punimo... Što se više puni bolnica, to se više puni i intenzivna. I imam dojam da bar 50% ljudi ne shvaća ozbiljno situaciju. Tako da sad evo imamo svoju Italiju koja je evo nažalost tek na svom početku. Jer bit će samo gore.
"Nitko od nas osoblja ne bi sebe ugrožavao tim maskama ubojicama..."
Ospem se od glave do pete kad čujem teorije zavjere, teorije o štetnosti maski i slične gluposti. Za početak - nitko od nas osoblja ne bi sebe ugrožavao tim maskama ubojicama, da je tome tako.
Da gledate što gledamo mi, nabili bi si svi te maske na njonje i ne bi ih skidali 6 mjeseci. I sjedili bi doma, umjesto po kafićima, rođendanima, krizmama i svadbama. Jer nikako da shvatite, da ako i ne ubije vas, ubit će vaše starije i slabije...
I da... evo i ja sam pozitivna već par dana. Unatoč svim gore nabrojanim mjerama opreza. Ne znam točno kako sam je pokupila, ali zapravo nije ni bitno. Samo se s bijesom sjetim gomile ljudi koju sam sretala bez maski - tete u Ghetaldusu koja ju je danima odbijala staviti, ljudi u dućanu koji su mi se unosili u facu bez maske, činjenice da moja vlastita djeca idu u skolu i da neka jesu, a neka nisu obavezna nositi masku...
Za sad mogu biti zahvalna na tome da imam blagi oblik. I mogu reći da Boga molim da tako i ostane, jer ne želim si situaciju u kojoj moram u bolnicu... ne zbog osoblja - jer ono daje stoput više od očekivanog, nego zato što znam sto me tada ceka.
I tako eto... malo mi se prelila čaša.
Sorry."