Priča o Anđelku Zgorelcu (73), rođenome Koprivničancu, koji je kao mladić prije pola stoljeća otišao u Veliku Britaniju trbuhom za kruhom, tipična je priča o ostvarenju "američkoga sna". U Londonu se obreo s četiri funte u džepu i nekoliko je godina preživljavao kao perač posuđa i portir u bolnici.
Vlast samo želi novac
Danas je ugledan poslovni čovjek, svjetski poznat po pokretanju prvog kompjutorskog magazina u Velikoj Britaniji. Magazin Personal Computer World osnovao je još 1978. godine kao prvi u nizu časopisa koje je potom pokrenuo.
Živi u središtu Londona, u kući od pet milijuna funta u kvartu u kojemu stanove imaju Danko Končar i Josip Jagušt. S novcem nije loše. Ako mnogo radiš, nešto ti ostane, napisao je u jednom od mailova izmijenjenih tijekom dogovora za intervju. Upravo je bio na službenome putu na Floridi.
Anđelko (anglizirao je ime u Angelo) Zgorelec izvrsno se služi hrvatskim jezikom i nakon toliko godina života u Britaniji, koju danas smatra svojom domovinom. No, daleko od toga da je zaboravio Hrvatsku. U rodni grad redovito šalje donacije, a nedavno je poslao i poseban dar – zastavu koju je Venio Losert nosio na otvaranju Olimpijskih igara u Londonu.
Zašto Britaniju smatrate svojom domovinom ipak ste rođeni u Hrvatskoj? Ovdje sam proveo veći dio života, sve što sam postigao u životu, dogodilo se ovdje. Britanci su ljubazni i imaju dobar odnos prema strancima. Još mi je u sjećanju težak početak – manualni, slabo plaćen rad u studentskim domovima i bolnicama. No, za to vrijeme pokušao sam što bolje naučiti engleski, nešto uštedjeti pa i sam se obrazovati čitanjem za pokretanje nekog malog posla. I počeo sam s distribucijom stranog tiska preko najvećeg distributera u Britaniji. Imali su puno razumijevanja za mene, dali su mi veliki kredit na povjerenje. To je išlo odlično. Za tri godine kupio sam malu trgovinu novinama i knjigama u središtu Londona, a godinu dana potom i kuću u predgrađu.
Jeste li zadovoljni odnosom Hrvatske prema ljudima koji su otišli u dijasporu? Jednom ste kazali da hrvatska vlast samo želi novac... Odnos prema dijaspori očajan je. Od svih zemalja bivše Jugoslavije, samo Hrvatska nema ministarstvo za dijasporu, a ima nas otprilike četiri milijuna. Godišnje, prema nekim statistikama, dijaspora šalje oko dvije i pol milijarde dolara u Hrvatsku. Tako se ne ponaša nitko u svijetu.
Nema budućnosti za mlade
Jeste li ikad poželjeli ulagati u Hrvatsku? Nikad! Koliko znam, u Hrvatskoj su takvi propisi i birokracija da čovjek treba biti budala da ondje nešto počne. Nema razumijevanja za manje poduzetnike, a to bi moglo podići Hrvatsku. Evo primjera: u Britaniji mogu sutra otvoriti posao bez ikakve registracije i silnih formulara ako radim pod vlastitim imenom. Samo se na kraju godine moram prijaviti poreznim organima. Jasno, odgovaram sto posto vlastitom imovinom ako posao krene loše i ako zapadnem u dugove.
Već 15 godina promovirate hrvatski turizam u svijetu putem websitea www.visit-croatia.co.uk, i to o vlastitome trošku. Jesu li vas kad kontaktirali iz Ministarstva turizma i ponudili pomoć, zahvalili vam? Taj se portal smatra jednim od najboljih promocija Hrvatske na engleskom jeziku. Uložili smo puno truda, odgovaramo na svako pitanje stranaca o Hrvatskoj, a dosad ih je bilo oko 32.000. Svaki dan stavljamo najnovije vijesti iz Hrvatske, a vaša Turistička zajednica do prije neki dan imala je šest mjeseci stare vijesti na svojem portalu. Tražili smo nekoliko puta pomoć u informacijama, ne u novcu, ali nas se stalno ignorira. Sada to najviše radi moja kći Anna i to uza svoj posao konzultanta agencija za prodaju nekretnina. Prema našim procjenama, Visit-Croatia donio je najmanje 50 milijuna dolara doprinosa hrvatskoj ekonomiji. No, vjerojatno ćemo ubrzo morati ugasiti taj portal jer Anna, uz moju pomoć, ima neke dobre ideje za internetski biznis pa bi se željela tome posvetiti. Napominjem da taj biznis nema veze s Hrvatskom.
Pratite li što se događa u Hrvatskoj?
Jako sam razočaran, mislim na političare. Oni su totalni neznalice. Zapravo – ogorčen sam! Zemlja je gotovo upropaštena, određeni broj ljudi gleda samo na svoje interese, a ne na interese građana. Još ne mogu vjerovati kako se to moglo dogoditi i tko je kriv, to znaju bolje sami Hrvati. A i ljudi su neaktivni, nitko ne protestira, dok državi ide sve gore i gore.
Kako gledate na ulazak Hrvatske u Europsku uniju?
Europska unija je sigurno dobra stvar za Hrvatsku, možda će vlastodršci nešto naučiti i postati sposobniji, a i mladima se otvara svijet. U Hrvatskoj nema budućnosti za mlade, pa će kad zemlja uđe u EU, moći na posao u druge zemlje, moći će dosta toga naučiti. Samo, ne smije se biti lijen, nego puno raditi i učiti cijeli život. To je poanta onoga što bih želio poručiti mladima – cijeli život valja marljivo i pošteno raditi, biti optimist i nikad ne gubiti nadu, koliko god bilo teško, i tada čovjek u životu može postići što god poželi. Formalno obrazovanje, diplome, nije toliko važno, pogotovo u današnje internetsko doba.