Komercijalni uzlet drugog najvećeg manchesterskog mučenika (prvi je, dakako, pokojni Ian Curtis) na "Ringleader Of the Tormentors" nije baš pratila inspiracija, no loš dojam u dobroj mjeri popravlja njegov upravo objavljeni nasljednik. Neki će možda zamjeriti što albumu nedostaje hitoidnog materijala, no budimo realni, Morrissey je čitavog života ionako radio samo ono što je htio.
"Years Of Refusal" zasigurno je najžešći Mozzerov album i direktna poveznica s danima kad je kao klinac uređivao fanzin o svojim velikim uzorima New York Dollsima. Poetiku koju toliko volimo ovog puta prate čvrsti garažni i pop punk riffovi, najučinkovitiji u sjajnom uvodu i još boljoj završnici "Something Is Squeezing My Skull"/"I'm OK By Myself".
Ovako bendovsku ploču Moz nije snimio još od dana Smithsa, a od teško ranjenog usamljenika pretvorio se u čovjeka pomirenog sa svim nepravdama i pogreškama koje je počinio u životu - stari patnik proviruje tek u raskošno orkestriranoj baladi "You Were Good In Your Time" i kiksu "Black Cloud".
U procesu samoozdravljenja malo mu je, na žalost, stradala prosudba pa je najgoru stvar "I'm Throwing My Arms Around Paris" izabrao za prvi singl.
