Postoje te osobe koje na društvenim mrežama kopiraju statuse i kelje ih pod svoje samo da skupe lajkove i oforme dojam da su inovativno sarkastični. I to ne samo oni koji vode neke biznis FB stranice pa tako automatski stvaraju publiku koju moraju redovito zabavljati. Nekad se nema inspiracije i poseže se za svakavim metodama. Neki ljudi s običnim FB profilima to rade i pošto nemaju zadaću zabavljati publiku koja ih prati, dolazim do zaključka da to rade jer su u sebe iznimno nesigurni, pa imaju potrebu tuđe štosne misli predstavljati kao svoje, u potrazi za potvrdom društva. Nazovimo te potrebe 'lajkovi'. Taj dan im ne ide, loše se osjećaju, pa imaju potrebu to nezadovoljstvo transformirati u euforiju lajkovima.
Takav je i Baro Pavišić, sada sredovječni muškarac. Kao dječaku, ali i kasnije u pubertetu, bilo mu je važno uklopiti se. Htio je biti dio grupe, igrati iste igrice, slušati istu glazbu, odjevati odjeću u istom stilu, imati iste frizure, ukratko izgubiti se u masi.
Kako je rastao, pokušao je biti drugačiji, počeo je slušati metal, a najdraža grupa mu je bila Pantera. No drugi bi ga odmah poklopili: 'To ti nitko ne sluša, to cvili!', 'Zašto nosiš majice s Kurtom Cobainom, to nitko ne nosi!'.
Prvo je stvarao otpor prema takvima i išao im oponirati, no nije mogao dugo izdržati jer je bio sam. Da bi zadržao naklonost grupe, odustao je od svoje autentičnosti. Takvo ponašanje zadržao je i kasnije u životu.
Na izborima je glasao za stranku za koju su glasali njegovi roditelji, jer je tako naučen i na drugu opciju niti ne pomišlja. Kritički nije niti kasnije postupio kada se učlanio u tu istu stranku za koju je glasao. Njegov se konformizam očitavao i u socioekonomskoj mikrosferi. Bio je na svakoj njihovoj zabavi jer su svi tamo, kupovao je i ono što si ne može priuštiti jer svi su to oko njega imali. U svemu što je radio, bitno mu je bilo tuđe mišljenje, a njim se poslužio i dok je pisao diplomski rad na faksu.
Na fakultetu je imao afinitet postati drugačiji, no mozgati, truditi se dostići unutarnje kuteve vlastite mašte, kreative i kritičkog razmišljanja jednostavno je bila presložena operacija za njega. Nije on bio glup, on je bio lijen i zadovoljavao se time što je prosjek. Znao je da može, i upravo zbog toga, nije htio, već je odabrao liniju manjeg otpora. Larry Tesler je dotada već izmislio Copy Paste opciju i da, on je učinio to. Cijeli je diplomski prepisao s Wikipedije. Na kraju mu je rad ispao prekratak pa je povećavao font do veličine 26, dok tekst nije bio na 40 stranica, koliko je bilo potrebno. Profesor kod kojeg je branio diplomski bio je stari pijanac pa ga je boljela ona stvar za njega i diplomski. 'Gdje da potpišem?', bilo je profesorovo pitanje prije nego što se vratio u birtiju.
I tako je Baro vidio da može loviti krivine, pa je u životu, gdje je god mogao biti lijen, gotovanski pristup i primijenjivao. Nije više bilo bitno što se jednom, dvaput, triput, 200 puta okrenuo kopiranju drugih, loše je bilo to što nije gradio svoj stav. Isto kao njegovi roditelji, samo je bio gen prenosioc istih stavova i vrijednosti, ako se one mogu uopće nazvati vrijednostima.
Njegov se sin također ponašao isto, a neki dan ga je uhvatio da doma priprema šalabahter za test u školi. Nije mu dao kaznu, štoviše, počeo je veselo mu prepričavati kako se i on tako snalazio u školi, misleći valjda da će se tako povezati s njime. Problem je što se tako snalazio stalno, prolazilo mu je.
Baro je na kraju dobio važno mjesto i promaknuće u svojoj stranci. Njemu se karma nije vratila i ošamarila ga jer se cijeli život ponašao gotovanski. Kao da ga još pritom nagradila.
Primjer?
Donald Trump je postao novi američki predsjednik, a njegova žena Melania prvom damom (pogledati video ispod).
A na Mr. Beana su se ljutili kada je pokušao plagirati...
Takvi nikad neće naučiti niti željeti biti drugačiji. Jednostavno nemaju kapacitet shvatiti da je to loše za same njih i one koji će se jednom ugledati na njih. Isti takvi nikad neće shvatiti da autentičan ne znači biti različit od drugih. Otpadnik, usamljenik, vuk samotnjak koji se nije uspio asimilirati sa svojom okolinom pa ih sa stavom "nije me briga" gleda iz prikrajka, nije autentičan. Osoba koja se na bilo koji način želi istaknuti, biti drugačija, šokirati svojom pojavom sa jedinim ciljem da privuće nečiju pažnju, nije autentična. Ako se netko učlani u određenu stranku, nadajući se da će tako dobiti posao, on nije autentičan. Autentičan je ako se učlani u stranku jer se vrijednosti te stranke poklapaju sa njegovim temeljnim vrijednostima. Ali ne kuže oni to. Silom se pokušavaju ugurati u neodgovarajući okvir i leći u Prokrustovu postelju (guglaj ako ne znaš što je, zanimljiv je pojam).
Možda je ovaj tekst čisti kopi pejst, a možda sam ga samo dobro 'ukamuflirala' jer to mi novinari uglavnom i radimo
"Ništa nije originalno. Kradite od svega što rezonira s vašom inspiracijom ili hrani vašu maštu. Gutajte stare filmove, nove filmove, glazbu, knjige, slike, fotografije, pjesme, snove,nasumične razgovore, arhitekturu, mostove, ulične znakove, drveća, oblake, tijela vode, svjetlosti i sjene.
Izaberite krasti samo ono što direktno govori vašoj duši.
Ako to napravite, vaš rad (i krađa) bit će autentični.
Autentičnost je neprocjenjiva, originalnost nepostojeća".
Jim Jarmusch
ALT F4