Prelijevanje novca iz Rijeke u Pulu počelo je 2017. i to nije bila neka tajna operacija nego u poslovnim knjigama prilično čisto i bistro zavedena. Ali iz nekog razloga to tada nije nikome smetalo, plaće su stizale i u Pulu i u Rijeku, brodovi su se gradili i ovdje i ondje, SDP u Rijeci je bio sretan da ima nekog svog direktora, IDS u Puli je bio sretan da ima nekog svog direktora, HDZ je bio sretan da ima cijelu Hrvatsku.
Doduše, vidjeli smo, Zdravko Marić i Martina Dalić su krajem te godine upozorili i Vladu i Državno odvjetništvo o nenamjenskom trošenju državnih sredstava. Ali oni su neki bezvezni financijaši koji gledaju samo brojke, a brojke tad još nisu bile važne ni policiji ni Državnom odvjetništvu, dok im netko nije rekao da su važne. A nisu se baš nešto bunili ni sindikati u Puli. Zašto? Zato jer su plaćice i dalje stizale i nitko nije htio kvariti tu zabavu.
Zabavi je sad kraj, s maksimalno 60 dana istražnog pritvora račun će podmiriti par ovih privedenih janjaca, a koliki je to sve teatar apsurda najbolje pokazuje reakcija sindikalnih čelnika u Puli. Strastveno su pljeskaliuhićenju njihovih menadžera koji su prelijevanjem novaca iz Rijeke u Pulu produžili direktorski život sebi, ali i sindikalni život njima. Jer da toga nije bilo u Puli još prije dvije godine, ne bi bilo ni sindikata ni škvera.
I to je zapravo najveći kriminal koji su počinila ova dvanaestorica. Potopili su 3.maj koji je imao šanse opstati da bi preživio Uljanik koji ne može opstati. Pa su potonula oba.
Pa će se sad u Banskim dvorima sastati liječnički konzilij koji
treba ili potvrditi kliničku smrt utopljenika ili u tog
zombija uložiti još barem osam milijardi naših
kuna.
Većina liječnika u Vladi smatra da zdravstveni sustav ne može
podnijeti takav trošak jer će se od njega razboljeti cijela
Hrvatska, ali ima i onih koji se sjećaju sjajnog uspjeha svog
kolege dr. Frankensteina.
Kažu, kad je on oživio svoje čudovište što ne bi mogli i mi svoje.
