Dnevni boravak otvoren je u 5 do 12, kako bi se ukazala činjenica na veliki broj građana bez krova nad glavom, koji nažalost, raste iz dana u dan. Među korisnicima je i 26-godišnji Dražen. Nedavno je dobio otkaz kao tehnološki višak.
"Došao sam u ovu udrugu jer sam završio na cesti, puno mi je pomogla pri pronalasku posla i to na dramskim radionicama gdje sam ponovo upoznao sebe, kao i na razgovorima kako pristupiti poslu, poslodavcu i ostalim stvarima. Ne samo to, mi smo tu kao prijatelji. Podržavamo jedan drugoga bez obzira na naciju, rasu i odakle smo."
'Naučili su nas da budemo zvijeri'
Dražen je veliki dio svog života proveo u Domu za nezbrinutu djecu. Tamo, kaže, nije naučio ništa dobro.
"Naučili su nas da budemo zvijeri. Mislili su da je to dobar sustav, a zapravo je jako loš i zato je tako kako je. Većina mojih 'domskih prijatelja' su po zatvorima ili su ološ, baš ih tako mogu nazvati jer su tako i odgojeni, dok sam se ja trudio da nešto napravim od svoga života. Zapravo, poslije ovoga ću i nastaviti dalje dolaziti ovdje."
U domu na Trešnjevci dnevno može boraviti 10 do 15 korisnika kojima je svakodnevno do 16 sati na raspolaganju troje stručnih suradnika: psiholog, teolog i socijalni radnik. Mjesečna članarina za korištenje ovog dnevnog boravka iznosi 10 kuna, a što ono sve uključuje, pojasnio je koordinator Danijel Vuga.
Cilj je povećavanje zapošljivosti
"Besplatno tuširanje, pranje veša, šišanje, korištenje računala te sudjelovanje u radionicama. Imamo te resocijalizacijske aktivnosti, radionice duhovnog osnaživanja, psihološke podrške, individualnog savjetovanja, dramske radionice, i tako dalje. Sve u cilju nekog povećanja zapošljivosti naših korisnika kako bi im povećali šansu da se ponovo vrate, integriraju u društvo, a dok se ne zaposle mi smo im tu na usluzi", rekao je Vuga.
Idejom dnevnog boravka oduševljen je i zagrebački gradonačelnik Milan Bandić, koji je danas svečano obećao da će sudjelovati u radu istog. Jer onih na margini društva će, kaže, uvijek biti.
"Daj Bog da ne bude nitko beskućnik i da ta udruga ne postoji. Dok postoji Grad Zagreb će dati apsolutnu podršku putem svog matičnog ureda, a i ja ću osobno se pobrinuti kao i za sve druge lokacije za beskućnike. Za sada držimo te stvari pod kontrolom, držat ćemo ih i ubuduće, ali ti ljudi od danas imaju još jednog sigurnog partnera, a to je Grad Zagreb. Nećemo ih napustiti."
Na pitanje zna li koliko u Zagrebu trenutačno ima beskućnika, tvrdi da nitko nije na cesti. Opet je ponovio svoju već nekoliko puta ponovljenu frazu.
U istoj kaši
"Ako bilo koga znate da nije smješten, 'dopeljajte' ga meni doma i spavat ćemo zajedno. Nije to prvoaprilska šala, preozbiljne su to stvari da bi se šalili. Svakome se u životu može dogoditi da jednog dana završi na ulici."
Na ulici je završio i Mario. Ovo dnevno prihvatilište mu puno znači, jer tu, tvrdi, osjeća zajedništvo s onima koji su u 'istoj kaši' poput njega. Unatoč teškoj životnoj priči, optimizam ga nije napustio.
"Tako da smo tu i korisnici i prijatelji. Nekako mi je dan ispunjen iako nemam posla, iako nemam siguran boravak, ali se nadam da će se Bog pobrinuti za mene."
Dnevni boravak u Badalićevoj glavni je projekt udruge 'RCCG Dom nade', koja radi s beskućnicima i drugim socijalno marginaliziranim osobama u Zagrebu. Iz udruge pozivaju sve građane, koji su u mogućnosti, da im se priključe kroz volontiranje ili nabavu potrebnih sredstava za rad.
