Veleprodajna cijena kilograma pilećeg zabatka 15 posto je niža u odnosu na lani. No, nije piletina iznimka – niže su veleprodajne cijene i mlijeka, sira, teletine, žitarica, jaja.
Tako je veleprodajna cijena svježeg mlijeka u svibnju pala za 0,55 posto u odnosu na isto vrijeme lani, trajnog još i više - za 11,97 posto, jeftiniji su i i sirevi tipa Edam i Trapist (za 18 i 6,62 posto), kao i maslac (21,25). Ako se pogledaju jaja, ona su ovisno o klasi niža od 3,45 do 18,80 posto, cijena pilećih prsa niža je 4,53 posto, a zabatka 15,07 posto i tako redom - pokazuju posljednji podaci Tržišnog cjenovnog informacijskog sustava koji se odnosi na veleprodajne cijene.
Znači li to da su cijene pale i hoće li se to nastaviti, pitali smo prof. dr. sc. Ivu Grgića, donedavnog savjetnika u Ministarstvu poljoprivrede.
Je li točno da su cijene hrane na svjetskom i europskom tržištu pale, zašto, hoće li se to održati i preliti u Hrvatsku?
Agregatno, cijene hrane na svjetskom tržištu stagniraju s naznakama blagog smanjivanja u odnosu na prošle godine. I djelomično su u pravu oni koji taj trend stavljaju pod pojaa "korekcija" do tada neopravdanih, špekulativnih visokih cijena poljoprivrednih proizvoda te i hrane ukupno. Hrvatsko tržište je malo, nisko elastično i sporo reagirajuće na svjetske trendove te kod nas ne očekujem smanjenje cijena.
Razinu i kolebljivost cijena u Hrvatskoj značajno određuje turistička industrija, izravno i posredno, a kako ne očekujem značajnije promjene kod same poljoprivredne proizvodnje, i dalje ćemo biti uvozno ovisni, ali i imati velike izdatke za prehranu.
Znači, cijene hrane u Hrvatskoj će rasti nešto iznad stope inflacije. Ali ono što zabrinjava, iznadprosječno povećanje će biti kod skupina proizvoda koji se najviše troše što će pogoditi siromašniji dio pučanstva i rješenje će se pronaći tamo gdje ne bi smjeli, u administriranju umjesto u stvaranju okvira za veću i ekonomski održivu proizvodnju.
Kakva nam se godina sprema u poljoprivredi? Ima li još svinjske kuge i gdje su prosvjednici sad?
Osobno bih bio zadovoljan da ovogodišnja proizvodnja bude na razini prošle godine, ali strah me da se to neće ostvariti. I ako bude ista ili bolja, više će to biti rezultat Božje providnosti nego smišljenog djelovanja za to zaduženih i plaćenih institucija. Sredina je kalendarske godine i već se sada kasni u nekim aktivnostima, a kako dolaze i godišnji odmori, čeka nas vruća jesen. Ono što mi je jamstvo koliko toliko stabilnosti su veliki proizvođači koji pokušavaju i uspijevaju prevenirati prirodne i administrativne prepreke.
I ne zaboravimo, veliki sustavi imaju vertikalnu integraciju i na tržištu, kako domaćem tako i tuđem, se pojavljuju s prerađevinama, a ne sirovinama. Veće nedaće će imati mali i srednji proizvođači. Opasnost od afričke svinjske kuge uvijek postoji, iako se sada, uspješno ili ne, pokušava pokrenuti novi, smisleni svinjski ciklus. Zagovaranje povratka na staro, puno po broju svinja malih uzgajivača, je neodgovorno i u pitanje može doći sve dobro do sada učinjeno. A je li bilo propusta, neozbiljno bi bilo reći da nije, ali ti propusti trebaju sadašnjoj administraciji biti pouka kako neke stvari prevenirati.
Hrvatski prosvjedi poljoprivrednika su, blago rečeno smiješni, a gdje su i hoće li ih biti, bolje znaju neki "jaki" poljoprivrednici koji preko prosvjeda štite svoje pozicije. A možda još više znaju "političari" koji su nedaće ljudi koristili za svoj trenutak slave. I sada su u prilici da kao kreatori poljoprivredne politike pokažu "da su mislili ozbiljno kada su bili u kolonama prosvjednika".I slutim da bi se koncem godine mogao ponoviti već jednom viđena scena u Vukovarskoj kada su dirigirani prosvjedi završili promjenom. Ali ne i promjenom na bolje u poljoprivredi.
U mandatu ministrice Marije Vučković bili ste savjetnik, dolaskom novog ministra razriješeni ste. Zašto?
Svaki čelnik ima mogućnost angažirati nekoga u statusu posebnog savjetnika. Moja suradnja s ministricom Marijom Vučković je bila odlična, a koliko je ona zadovoljna mojim doprinosom, to ne znam. Kao nestranačka osoba imao sam priliku upoznati jedan meni nepoznati svijet i sigurno da će, s jednim odmakom, tome biti posvećeno značajno poglavlje u mojoj novoj knjizi. Ali, općenito, ministarstvo kojemu volimo mijenjati ime jedan je od najkompleksnijih resora, s golemim brojem aktera, interesa, lobiranja, ali i utjecaja koji dolaze izvana. Godine iza nas nisu bile samo izazovne, one su bile bremenite s puno požara koje je trebalo gasiti. A prostor za prave, izazovne transformacije je bilo malo, kao i osoba koje bi to provele. Žao mi je što neki započeti projekti kasne ili neće ni biti završeni i to smatram i svojim promašajem, onako ljudski.
Novi ministar poljoprivrede, šumarstva i ribarstva Josip Dabro po struci je kineziolog. Ne vidi se poveznica s poljoprivredom, barem ako je suditi po njegovoj biografiji. Mislite li da je hrabar preuzeti takav resor ili ima razloga zašto bismo misili da bi mogao biti dobar ministar poljoprivrede?
Ne postoji fakultet za stjecanje zvanja "ministar". O osobama ne volim donositi prosudbe te na temelju znanja koja imam, a i stanja u Ministarstvu osobno nisam optimist. Čak je i "habilitacijski" nastup sadašnjeg ministra u jednoj poljoprivrednoj emisiji ovih dana pojačao moj pesimizam iako bih bio sretan da za godinu dana uputim riječi isprike zbog loših prosudbi.
Iskreno, često se divim hrabrosti pojedinaca da prihvate neki posao i k tome društveno odgovoran, a to je vjerojatno zbog toga što toliko hrabrosti osobno nemam. Kada bih trebao u nekoliko rečenica prikazati ono što nas čeka, a o tome sam nedavno govorio i na skupu "Održiva poljoprivreda: Izazovi i rješenja", smatram da će se u narednom razdoblju zadržati dosadašnji horizontalni pristup poljoprivredi i promjene u proizvodnji će biti više rezultat klimatskih pogodnosti nego smišljenog djelovanja proizvođača i javnih institucija. Gasit će se požari, a malo učiniti na strateškim promjenama.
Zadržati će se velika ovisnost o uvozu, povećati će se vanjsko-trgovinski deficit zbog porasta domaće potražnje i porasta svjetskih cijena i dalje će jačati ovisnost domaće prehrambene industrije o izvanhrvatskim sirovinskim tržištima zbog čega će ova industrija biti još osjetljivija na globalna kretanja. Koliko sam u pravu, ubrzo ćemo vidjeti, za detaljniju analizu trebao bih više prostora.
Tko će proizvodit hranu u budućnosti, sve manje ljudi želi biti "seljak" s motikom u ruci. I trendovi upisa na fakultete to pokazuju jer je sve manje studenata. Kako privući mlade u poljoprivredu bez koje se ne može jer svi trebamo jesti?
Svega je manje i opravdana je briga za budućnost. Poljoprivreda je sve manje tehnološki, a sve više ekonomski "problem". Proizvođaču, odnosno nositelju proizvodnje, potrebna su sve više sofisticiranija, specifična znanja, jer tehnologiju proizvodnje kao gotova rješenja sve češće nude proizvođači poljoprivrednih inputa. Takvoj proizvodnji se treba prilagoditi i visokoškolski obrazovni sustav, što se čini nedovoljno brzo.
Na mojoj matičnoj instituciji, Agronomskom fakultetu u Zagrebu, "bogatstvo" je preddiplomskih i diplomskih programa. Uvažavajući sve studijske programe, novim generacijama bih preporučio jedan koji u konačnici formira "najboljeg agronoma među ekonomistima i najboljeg ekonomistu među agronomima". To je preddiplomski studij „Agrarna ekonomika“ koji se nastavlja kao diplomski "Agrobiznis i ruralni razvitak".
Program "Agrarna ekonomika" pruža najsuvremenija znanja iz multidisciplinarnog područja u kojem su objedinjene teme iz agronomije i ekonomije. Polaznici se upoznaju s ulogom poljoprivrede i prehrambene industrije u gospodarskom razvoju, kod njih se razvija sklonost prema poduzetništvu ruralnog prostora, te ih potiče na kritično promišljanje mjera agrarne i ruralne politike. U konačnici, želja je da na kraju studija imaju dostatno znanja iz menadžmenta i marketinga za pokretanje i vođenje vlastitog poslovanja, ali i za zapošljivost u tijelima lokalne uprave i samouprave na radna mjesta iz područja poljoprivrede i ruralnog razvoja.
Za one koji žele više, tu je diplomski studij "Agrobiznis i ruralni razvitak" gdje polaznici kroz suvremeni nastavni proces stječu generičke i područno specifične kompetencije zasnovane na suvremenim znanstvenim spoznajama, kako bi mogli interpretirati gospodarske i društvene uloge koje agrobiznis i ruralni razvitak imaju u domaćem i međunarodnom kontekstu, definirati čimbenike uspješnosti agrarne i ruralne politike, menadžmenta i marketinga te financijskog uspjeha poslovnih sustava u agrobiznisu.
POGLEDAJTE VIDEO Cijene automobila u padu. Što Hrvati kupuju i kako se pripremiti za šoping? Donosimo savjete
