Ponovno šivaju i kroje, ali bez plaće – za 800 radnika Varteksa više nema ni minimalca. Vijest da je tvrtka u blokadi u kojoj radi već 30 godina dobila je na godišnjem odmoru.
"Doživjela sam veliki šok. To, nije lako, stvarno nije lako. Nije lako ni pričati o tome, da nakon toliko godina staža ostaneš bez posla, praktički na cesti", kaže radnica Draženka Borović.
Nisu ostali na cesti jer je u zadnjem trenutku Grad Varaždin povukao ovrhu. Tekstilni div tako je dobio priliku za novi početak, no budućnost je neizvjesna.
"Na žalost, mi i sad radimo, ali ne znamo što nas čeka sutra. Mi danas odradimo, ali ne znamo što će biti sutra", poručuje Borović.
"U neizvjesnosti smo, plaću nismo dobili, ne znamo kad bude. Hoće li se skupiti novci, hoće li se vjerovnici dogovoriti, sad smo totalno na dnu i ne znamo što će se dogoditi", tvrdi radnica Mirjana Lazar.
I to je tek dio problema – novi dugovi dolaze na naplatu, a dio njih trebao bi se riješiti prodajom nekretnina. No, i tu je zapelo jer se vjerovnici ne mogu dogovoriti o raspodjeli 30 milijuna kuna.
"Svakakvi scenariji su u ovom trenutku mogući, ja se iskreno nadam da će doći do dogovora između založnih vjerovnika, da će se dogovoriti oko raspodjele novaca, načelno još uvijek imamo zainteresiranog kupca za našu neaktivnu imovinu", objašnjava članica Nadzornog odbora Varteksa, Božica Čiček-Mutavdžić.
Uz privatnog investitora, za dio imovine zainteresiran je i grad.
"Imamo intenciju u budućnosti kupiti neki objekt, sačuvati nešto od vrijedne industrijske arhitekture i na taj način probati prebiti dug grada Varaždina s Varteksom", poručuje gradonačelnik Varaždina, Neven Bosilj.
"Narednih nekoliko mjeseci imat ćemo teško razdoblje, međutim ono što nam daje optimizam jest da imamo do kraja godine naručene poslove od naših inozemnih kupaca", tvrdi Čiček-Mutavdžić.
Radna mjesta nisu ugrožena, proizvodni kapaciteti su puni. Do kraja godine vrijednost narudžbi je veća od 2 milijuna eura.
"Mi se nadamo da plaća bude, ona je mala mi radimo za minimalac, ali mi vjerujemo da će biti to malo isplaćeno", kaže radnica Ljubica Domjan.
"Ja uvijek imam nadu da će biti sve dobro, ali strah je uvijek tu", poručuje radnica Sandra Bužanić.
Nema više Orljave, Kotke, Nade Dimić, DTR-a, Dalmatinke, MTČ-a, Kamenskog. U varaždinskom Varteksu među posljednjima u hrvatskoj tekstilnoj industriji i dalje rade - makar i bez plaće.