Premijer Andrej Plenković je prema rezultatima Cro Demoskopa dugo vremena nosio titulu najpopularnijeg političara u Hrvatskoj da bi ga početkom ovog mjeseca s tog trona skinuo "Nitko". To je sasvim razumljivo uzme li se obzir da su ga vlastiti, očito nepromišljeni politički manevri koštali popularnosti.
Plenković, unatoč tome što nema stvarnu oporbu u Saboru, realno, grca u problemima, što na unutarnjem, ali i vanjskom političkom planu. Prvi, veći problem za premijera dogodio se još tijekom raspada Vlade kada je Plenković s HNS-om odlučio spasiti što se spasiti može - realno, svoju fotelju. Njihova koalicija je, ako ništa, uštedila državnom proračunu novac koji bi se potrošio na nove izbore. Ipak, njihov politički brak iz koristi je na jednako tankom ledu kao i propali brak HDZ-a i Mosta.
HNS i HDZ, da se poslužimo riječima novog HDZ-ovog partnera, čine 'Titanic vladu' koja se popikava praktički na svakom koraku. Razlog tome su nesuglasice oko kurikularne reforme i ploče HOS-a. HNS je oformio novu Vladu s jasnim stavom oko kurikularne reforme - ili će se oni pozabaviti njome ili od Vlade ništa.
Taman kada je sve izgledalo kao da će HNS zbilja biti glavni i odgovorni za kurikularnu reformu, ministrica znanosti i obrazovanja Blaženka Divjak, koju je HNS pretvorio u novo lice kurikularne reforme, obznanila je da je premijer Andrej Plenković na čelu Posebnog stručnog povjerenstva za provedbu strategije obrazovanja, a ona suvoditeljica tog tijela. Time je HDZ-ov i HNS-ov brak iz koristi stavljen na kušnju.
Dodatni uteg HNS-u i HDZ-u bila je i ploča HOS-a. Pod pritiskom svojih koalicijskih partnera, HNS-a i SDSS-a, Plenković je morao brzo reagirati pa se sporna ploča iz Jasenovca, na kojoj se uz popis 11 poginulih HOS-ovih branitelja nalazio i ustaški pozdrav "za dom spremni" što je potvrdio i sam Hasanbegović, premjestila u Novsku.
Ne bi to Plenkoviću bio problem da je sve ostalo samo na relaciji HDZ-a i koalicijskih partnera, no čitava strka oko ploče bila je dovoljna da premijeru stvori novi politički problem koji je jasno ukazao da SDP nije jedini koji ima unutarstranačkih problema. U HDZ-u, moramo biti realni, također ima podjela, uzmemo li u obzira u jedna od HDZ-ovih frakcija, ona predvođena Milijanom Brkićem, ne vidi ništa sporno u ploči.
Čak i donedavni HDZ-ovi, nazovimo to tako, prirodni partneri, koje premijer smatra samo običnim marginalcima, počeli su prijetiti Plenkoviću. Skejo, Đapić i Keleminec bili su vrlo jasni u svojim stavovima i porukama prema Plenkoviću koji očito, kako oni to gledaju, nije bio za dom spreman. Što ni ne čudi, jer ipak premijer zbog anemije nije bio u vojsci pa ni ne može shvatiti što to točno smeta militantnim marginalcima.
No, koliko god se činilo da je premijer diplomatski riješio čitavu situaciju s pločom na opće zadovoljstvo i ta se priča stišala, pa je pitanje vremena kada će ona opet biti izvučena iz one rizične ladice u koju Plenković, očito, trpa svoje "riješene probleme".
A kad se već dotičemo diplomacije, Plenković i na tom polju također ima problema i to sa Slovenijom, BiH i Mađarskom. Diplomatski odnosi Hrvatske nikad nisu bili gori, što je apsurdno kada se pogleda činjenica da na čelu države imamo tri diplomata - premijera Andreja Plenkovića, predsjednicu Kolindu Grabar-Kitarović i predsjednika Hrvatskog sabora Gordana Jandrokovića.
Puno babica kilavo dijete, pa je tako i puno diplomata na čelu države kilava diplomacija. Plenković je nedavno u Saboru tijekom rasprave s Marasom ispalio "Mogu što god hoću", čime je ponovno pokazao svoju drsku crtu osobnosti.
Da može što hoće, premijer je pokazao i tijekom govora u UN-u. Njegova retorika prema Sloveniji dovela je do toga da je slovenski premijer Miro Cerar, nakon prvotnog dogovora, odbio sastančiti s Plenkovićem kako bi se riješilo pitanje arbitražne presude. Tko bi i mogao zmjeriti Slovencima koji, nakon što smo im u koncesiju na 50 godina dali jedan od najvećih strateških resursa i izvora pitke vode Lipički studenac, traže još malo vode.
Istina je da su odnosi sa Slovenijom već godinama problematični, ali ovaj manevar premijera Plenkovića ne pomaže u rješavanju međususjedskih odnosa. Koliko god Plenkovićev stav bio legitiman s obzirom na činjenicu da je arbitraža kompromitirana, što je slovenska krivica, premijer je ipak mogao, barem zbog diplomatskih problema na nekoliko fronta, biti blaži i pričekati do Cerarovog dolaska u Zagreb. Ovako se ovaj problem, nažalost, samo dodatno produbio.
Premijera čeka i rješavanje problema s Mađarskom zbog MOL-a. U priopćenju koje je prenijela mađarska agencija MTI, mađarsko ministarstvo vanjskih poslova je navelo da su stanje oko MOL-ovih investicija u Hrvatskoj i hrvatskog tretmana predsjednika uprave MOL-a Zsolta Hernadija glavni razlozi povlačenju potpore Hrvatskoj da uđe u Organizaciju za gospodarsku suradnju i razvoj (OECD).
Mađarskoj se u blokiranju hrvatskog članstva u OECD-u pridružila i Slovenija, a dodatni problem za premijera je i pitanje Pelješkog mosta koji je odnose na relaciji Hrvatska-BiH također stavio na tanak led.
Zastupnički dom parlamenta BiH i dalje je duboko podijeljen u odnosu na pitanje gradnje hrvatskog Pelješkog mosta jer mnogi zastupnici i ministri smatraju kako će zbog gradnje mosta BiH biti na gubitku - konkretnije, bude li se gradio Pelješki most Ministarstvo civilnih poslova Bosne i Hercegovine će biti prinuđeno, u skladu sa svojim nadležnostima, pokrenuti aktivnosti izlaska Bosne i Hercegovine iz Ugovora o državnoj granici između Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine, a to tvrdi ministar civilnih poslova BiH Adil Osmanović, a valjalo bi spomenuti da i predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik, česti kritičar politike BiH i Hrvatske, također smatra da Hrvatska ima pravo graditi Pelješki most.
Jedini tko, na neki način, drži leđa Plenkoviću i njegovoj tezi da se most treba graditi je predsjedavajući Predsjedništva BiH Dragan Čović koji tvrdi da je Pelješki most interes BiH. O gradnji Pelješkog mosta priča se već godinama, tako da čelnici BiH nemaju razloga za brigu jer će se most, kako to biva kod nas, izgraditi jednog lijepog dana, kao što će se premijer jednog lijepog dana oštrije postaviti i prema Obavještanoj sigurnosnoj agenciji iz BiH koja ga je, kako su pisali mediji, prislukšivala.
U konačnici, ključan Plenkovićev, ali i hrvatski problem je Agrokor. Tema je to koju je ovoga puta pokrenuo Ivica Todorić žestokim napadom na Vladu zbog Lex Agrokora koji je, kako tvrdi Gazda, koncernu nanio veliku financijsku štetu. Plenkoviću nije trebalo dugo da odgovori novopečenoj blogerskoj zvijezdi pa je tako iskoristio Todorićev napad na Vladu kako bi istaknuo kako optužbe da Vlada štiti Todorića na račun poreznih obveznika nisu točne.
Todorić je nastavio napadati Vladu novim objavama, čak je i boravio u Beču sedam dana i pripremao pravnu obranu, a unajmio je i ugledne američke odvjetnike. Hoće li se Plenković ozbiljnije pozabaviti istupima Ivice Todorića, to će pokazati vrijeme. Činjenica jest da Plenković, zapravo, nema puno vremena da riješi sve probleme koji muče Hrvatsku, stoga bi se trebao početi baviti njima, a malo manje pokušajima da, zbog manijakalne potrebe za kontrolom svih političkih segmenata, bude Tito poslije Tita.