Možda tijelima jesu u učionici Hotelijersko-turističke škole u Zagrebu, ali Kruno i Petar mislima su u drevnom Egiptu gdje sami mumificiraju faraone.
"Pa sada mogu vidjeti Tutankamonovu grobnicu u koju inače nitko ne može ući", Kruno Vukasović, učenik 4. razreda Hotelijersko-turističke škole, Zagreb.
"Dosta ljudi se zapravo začudilo da uopće postoji ovakav predmet tako da definitivno je bilo wow kad sam stavio virtualne naočale", Petar Bartolec, učenik 3. razreda Hotelijersko-turističke škole, Zagreb.
A taj predmet je virtualna povijest. Način učenja puno zanimljiviji od bubanja gradiva napamet. Nakon što ga je prije nekoliko godina osmislio njihov profesor entuzijast, potom kucao na mnoga vrata da mu se osigura oprema – ove godine stigla je potvrda za trud.
"Uz pomoć ministarstva uspjeli smo dobiti odobrenje za ovaj nastavni proces, on će od ove godine ući i u svjedodžbe tako da će svi učenici koji su bili na virtualnoj povijesti, svi učenici dobiti i redovnu ocjenu", Hano Uzeirbegović, profesor povijesti.
No, zasad je jedini – ovakvih izdvojeni iskoraci su rijetki. Da je po službenom kurikulumu iz 1994-e, naši bi školarci još uvijek učili o disketama. Promjena toga – potrebna je čim prije, slažu se svi, samo se ne slažu oko toga kako?
"Promjena školstva mora početi od reforme sustava, a ne od promjene takozvanog kurikuluma, a sustav čine nastavnici, tako da prvo treba znat mjerit i prepoznavat najbolje nastavnike", Nenad Bakić, savjetnik predsjednice za digitalnu transformaciju.
Autori kurikularne reforme i predviđaju određeno razdoblje edukacije profesora, a da je potrebna promjena, slažu se i šefovi vodećih tehnoloških tvrtki koji prvi osjete posljedice lošeg obrazovnog sustava.
"Njima fali više prakse što se tiče prakse i rada u gospodarstvu nego rada u samoj akademskoj zajednici", Mladen Fogec, predsjednik uprave, Siemens.
"Već danas možemo reći da preko 60 posto djece koji su polaznici osnovnih škola će živiti i raditi u industrijama koje danas ne postoje, dakle teško se može to naučiti, treba ih naučiti onim kognitivnim vještinama", Gordana Kovačević, predsjednica uprave, Ericsson NT.
A te kognitivne vještine razvijaju se upravo kroz ovakav oblik nastave. A on je moguć tek ako računalo bude svakodnevni alat u učionici – prisutan poput olovke.
