Vlada Republike Hrvatske je donijela odluku. Riječ je o 12 borbenih aviona Rafale i cijena je u skladu s najavama o tome da je Francuska u internim pregovorima jako sklona Hrvatskoj u mnogočemu izaći ususret.
Pa ako bi objavljena cijena ukupnog paketa trebala imati neko simboličkog značenje, cifra od 999 - milijuna eura dakako - asocira na nešto u tom smjeru, u najmanju ruku onako diskretno kao što to čini vaš kvartovski dućan iz nekog od popularnih trgovačkih lanaca.
Ne treba puno zaokruživati brojku da se dođe do jedne milijarde. Što će Hrvatska dobiti za tu jednu milijardu eura?
Riječ je o 10 aviona jednosjeda i dva dvosjeda, izgrađenih u pogonima tvrtke Dassault, od kojih je najstariji proslavio 10. rođendan. Drugim riječima, riječ je o rabljenim avionima, varijante F3-R, koje Francuska u svom ratnom zrakoplovstvu ima kao aktivne, a što itekako igra ulogu pri odabiranju određene ponude.
Komentirajući cijenu, vojni analitičar Igor Tabak prije nekoliko dana kazao je za RTL da na nju utječe i opseg paketa koji će ulaziti u kupoprodajni sporazum. Rekao je da nije nebitno ide li s time i naoružanje, zatim, ako da, koje, kakva oprema ide, koliko obuke…
"To je kompletan paket, sadrži sve", obećava premijer
Sigurno je, u svakom slučaju, to da paket sigurno sadrži ozbiljnu obuku pilota i osoblja i naoružanje, kao i to da već samim time što je riječ o avionima takve verzije koja je potpuno u aktivnoj uporabi francuske vojske, sva oprema i naoružanje u skladu s tim mogu biti samo povoljniji nego što bi to bilo inače.
Sudeći prema prvoj izjaviAndreja Plenkovića o tome što je Vlada izabrala, to bi trebalo biti to.
"U 999 milijuna eura je uključeno sve, rekao je Plenković: "Baš sve što se tiče francuske ponude. Avioni, simulatori, oprema, obuka naših pilota koji će idućih nekoliko godina boraviti u Francuskoj. Kad dođu avioni imat ćemo i pilote koji će biti spremni letjeti na Rafalima. To je, totalni paket", kazao je.
Faktora za odabir je još niz.
Jedan od najvažnijih dijelova ugovora, već neko vrijeme praktično je javna tajna, jest i to što bi prvih šest aviona Francuska isporučila 2024., a drugih šest 2025. godine. To je bitno zato što je sadašnjim MIG-ovima HRZ-a, starim kantama koje su prije više od četvrt stoljeća borbeno djelovale u ratu, 2023. godina posljednja što će ih se koristiti, prije nego što ih konzerviraju i rasporede kao muzejske eksponate herojske prošlosti.
Heroizam, pritom, kruže već godinama i takva mišljenja u relevantnim krugovima, ne odnosi se samo na one koji su riskirali život u Domovinskom ratu, nego, posljednjih godina sve češće, i na one koji su ih, te i takve, uspijevali servisirati, kao i na one koji su njima posljednjih godina letjeli.
To apsolutno nisu "kante izraubane u ratovima"
Stoga, tempiranje isporuke tako da prva polovica francuskih aviona stigne upravo kad i posljednji MIG ode u mirovinu, također igra ulogu. Nadalje, kako je naveo Tabakov Obris, još jedna prednost ponude je to što je riječ o obročnoj otplati, doduše brda novca, ali takvoj da ona nikako neće usporiti ulazak Hrvatske u monetarnu zonu EU-a.
Kad je u listopadu francuski ambasador u Hrvatskoj Gaël François Veyssière u intervjuu za Večernji list rekao da je riječ o "najboljoj generaciji" aviona iz ponuda koje su pristigle Hrvatskoj, zapravo je govorio istinu. Riječ je o avionima generacije 4,5.
Rekao je, dalje, da je od 2006. otkako su takvi avioni u pogonu, Francuska izgubila samo jednoga. A kao što znamo, Francuska je pritom s ovim avionima sudjelovala u nekoliko žestokih ratnih sukoba.
Francuski ambasador tada je rekao i to da će Rafale ostati u upotrebi u oružanim snagama Francuske sve do 2060. godine.
Vojni analitičar Jan Ivanjek prije pola godine objašnjavao je da bi sve ovo moglo, trebalo biti odlučujuće pri donošenju konačne odluke. On je tada naveo i da je operativni trošak jednog sata leta ovog aviona u prosjeku između 16 i 19 tisuća eura, što je čak i nešto manje u odnosu na F-16 i Gripen.
I dok si Hrvatska definitivno nije mogla priuštiti nešto poput novih Gripena, rabljeni Rafale ove verzije ispada kao optimalna kombinacija zato što je riječ o avionima operativnih letnih resursa 7000 sati, a oni nisu potrošili još niti polovicu od toga. Usto, trebalo bi ih se isporučiti s produljenim resursima za ukupno 9000 sati leta.
Treba li to Hrvatskoj uopće?
Njegove tehničke performanse čine ga izrazito ubojitim avionom, kadrim uletjeti duboko u neprijateljski teritorij bez podrške, obaviti što treba i vratiti se. U stanju je nositi 9,5 tona raketa u bombi.
Dolet mu je s dodatnim gorivom i dvjema krstarećim raketama 1800 kilometara. U stanju je, naoružan sa šest raketa, krstariti brzinom do 1,4 Macha bez dodatnog sagorijevanja…
Hrvatska, istina, nije zemlja takvih dimenzija da bi takve karakteristike bile presudne, ali to uz rakete zrak-zrak dometa preko 200 kilometara, odnosno uz rakete srednjeg dometa od 80 kilometara, uz deset puta manji radarski odraz od F-16 (vidljivost na radaru) i mnoštvo drugih karakteristika radara, njegova dva motora, naoružanja, pokazuje da je riječ o krajnje ubojitom i užasnom stroju ako ga imate na neprijateljskoj strani.
Od drugih pitanja, jedno je i ono koliko Hrvatskoj takvo što uopće treba, jer riječ je o zemlji koja ekonomski ne stoji baš najbolje, a i vremena su takva kakva jesu.
Tabak je za RTL objašnjavao da nije riječ samo o vojnoj ubojitosti oružanih snaga zemlje, nego i o tome koliko je zemlja kadra kvalitetno osiguravati svoj zračni prostor, što utječe na civilni zračni promet, premije osiguranja, cijene…
Kako god bilo, imala objektivno Hrvatska potrebu naoružavati se ili ne, kad se već naoružava borbenim avionima, onda govorimo u tom kontekstu.
Posljednjih godina navodilo se i takvo mišljenje da bi u uvjetima otvorenog rata, kao što je to bilo primjerice od 1991. do 1995., ekonomičniji bio neki od brojnih obrambenih sustava zemlja-zrak. Ali, u mirnodopskim uvjetima, da je ovo ipak bolje rješenje.
A što će reći Amerikanci? Pa, rekli su...
Konačno, ne i manje važno, zanimljivo je da je prije tek kojeg tjedna pomoćnik američkog ratnog zrakoplovstva za Europu i Afriku general Greg Semmel kazao da će odnos između Hrvatske i SAD-a ostati čvrst koga god Hrvatska odabrala.
Nedugo potom Hrvatska je odabrala, a trenutak objave o odabiru, koji dan prije ili kasnije ovih ili onih izbora, kako je špekulirao predsjednik Zoran Milanović, sasvim je druga tema, u potpunosti hrvatska.
Najnovije priopćenje Veleposlanstva SAD-a u Hrvatskoj glasi:
"Vlada SAD-a podržava odabir Hrvatske o borbenim avionima sljedeće generacije."
