Dinamo se tada zvao Croatia, no to je danas tako malo bitno, no navijačima je tada bilo jer su oni uvijek svoj klub zvali pod imenom pod kojim se i osnovao. Dinamo!!!
OK, tadašnja Croatia ili uvijekvremeni Dinamo, je u ljeto 1998. godine bila pojačana do silnih razmjera. Klub je imao financijsku podršku gdjegod bi stigao i pojavio se, uostalom Maksimirska 128 sa svojim nogometnim klubom bila je veliki predmet interesa predsjednika dr. Franje Tuđmana. Nije se štedjelo, ali se i igralo, recimo to tako.
U kvalifikacijama se Dinamo namjerio na Celtic, čuvenog škotskog velikana s irskim predznacima, klub kojeg su mnogi u Hrvatskoj obožavali, a tako je zacijelo i danas, te ga poistovjećivali sa svojim katoličanstvom na ovim uvijek vjerski uzburkanim prostorima.
Mnogi su Dinamovi navijači pohitali u Glasgow na prvu utakmicu, sjajno se proveli, bili lijepo dočekani, makar se u dobroj partiji nije izbjegao poraz od neugodnih 1:0. Uzvrat u Zagrebu, pun stadion, tri tisuće veselih Celticovih navijača koji su pijani ispadali iz autobusa na putu od aerodroma do stadiona. I jak Dinamo, prejak za škotskog prvaka u čijim redovima je tada haračio čupavi Henrik Larsson.
A bio je pravi igrač taj Larsson, deset godina u Celticu prometnulo ga je u junaka katoličkog dijela Glasgowa, poslije je bio u Barceloni, trebao je i prije, no nije mu se išlo iz Celtica gdje su ga zvali – king. Kralj, nego kako, jer bio je kralj.
Dok je cijeli stadion skandirao Vratite nam Dinamo, momčad je igrala izvrsno, a ta izvrsnost donijela je i pogotke. Mark Viduka je najprije dohvatio stativu nakon sjajnog prodora, Robert Prosinečki je gađao gol iz slobodnog udarca, zabio je i Silvio Marić, pa opet Žuti pred kraj utakmice, kada je Celtic prijetio.
Oduševljenje je bilo veliko, Dinamo je stigao u Ligu prvaka, koju ćemo također obraditi u Sportskom vremeplovu. No, podsjetimo se, nakon 0:0 protiv Ajaxa u Maksimiru i potom dva poraza protiv Olympiakosa u Ateni i Porta u gostima, Dinamo (Croatia) je nadvisio Porto u Zagrebu s 3:1 i na veličanstven način Ajax s 1:0 u Amsterdamu golom Josipa Šimića.
U zadnjem dvoboju u skupini odigrano je na minus 16 samo 1:1 protiv Olympiacosa i nije se izborio plasman u sljedeću fazu natjecanja. Na svakoj Dinamovoj utakmici bio je i predsjednik Tuđman, zaista je bio ostrašćeni navijač.
Sudac, i to sjajan, te utakmice bio je poznati ćelavi Talijan Pierluigi Collina, a trener Dinama bio je Zlatko Kranjčar, kojem je uspjelo to što nikome do tada nije, ni Bariću ni Blaževiću...
"Ova momčad će ostati zapisana kao jedna od najslavnijih u bogatoj klupskoj povijseti, no nije to sve što imam za reći. Ponosan sam i kao bivši igrač i kao Zagrepčanin da je naš glavni grad, kao kolijevka nogometa, napokon izborio i najveće utakmice", izjavio je tada Cico.
Još nešto, 11 godina kasnije Dinamo je opet išao u Škotsku, ovaj put igrati protiv Heartsa. Za momčad iz Edinburgha nastupao je i Darren Jackson koji je u Zagrebu 1998. godine činio napadački tandem Celtica s Henrikom Larssonom. Znate što je rekao kad je saznao da je njegov Hearts žrijebom dobio Dinamo?
"Kud baš njih. Dinamo je, kada je izbacio Celtic, imao sjajnu momčad s Prosinečkim i Vidukom. Baš Prosinečki je bio sjajan te večeri, dva puta je zabio. Bilo je predivno gledati nekoga tko tako igra nogomet. Mislim da je tada bio na vrhuncu, a pušio je 40 cigareta dnevno. Bio je jednostavno majstor", riječi su Jacksona.
I to nije sve. Dinamo je još u veljači 1967. godine u prijateljskoj utakmici u Glasgowu pred 70 tisuća ljudi golom Zambate pobijedio snažni Celtic, momčad koja će nekoliko mjeseci kasnije postati prvak Europe, pobijedivši u finalu milanski Inter s 2:1 u Lisabonu.