Željko Dolački Žac krajem devedesetih bio je prva velika policijska zvijezda u Hrvatskoj, zapravo, vjerojatno medijski najeksponiraniji policijski operativac od hrvatskog osamostaljenja do danas. Gostovao je u televizijskim emisijama, opisivao dijelove istrage, govorio o sumnjivcima, mafiji. Dugokos, u kožnoj jakni, komunikativan. Iako nije pio, niti pušio, postao je svojevrsna hrvatska verzija Dirty Harrya.
Dolački se zaposlio u policiji odmah poslije srednje škole, 1987., u Velikoj Gorici. Bio je i ostao dečko iz provincije, iz Turopolja, točnije - sela Vukovina, dakle, ne neki zagrebački šminker odrastao sa zlatnom žlicom u ruci, ali svejedno se sjajno snašao kada je samo desetak godina kasnije obasjan svom snagom medijskih reflektora. Postao je, uz Dražena Posavca, donačelnik Odjela za suzbijanje organiziranog kriminala. Šef je bio Jadranko Belina, ali Belina nikada nije uspio ostvariti s medijima tu vrstu kemije kao Dolački.
Teško je danas utvrditi je li se on sam gurnuo pred kamere ili su kamere htjele njega. Ne treba zaboraviti da je to bilo vrijeme kada su nezavisni mediji pisali o brojnim aferama, o sprezi kriminala i politike, o obavještajnom podzemlju, o likvidacijama na zagrebačkim ulicama. Državni odvjetnik je postao Radovan Ortynski, bivši sudac koji je javno počeo najavljivati obračun s kriminalom, podzemljem, mafijom. Mediji su čeznuli za likovima boraca protiv domaće mafije i kriminala, Ortynski je ubrzo za medije postao "Eliot Ness", a kao beskompromisni policajac, hrabri borac protiv mračnih likova iz zagrebačkog podzemlja – pokazao se Željko Dolački.
Bilo je to vrijeme kada je "pala" tzv. zločinačka organizacija predvođena Nikicom Jelavićem, sudilo se "dečkima s Knežije", za likvidaciju pripadnika zagrebačkog podzemlja, poznatog pljačkaša Željka Šobota, suđeno je Davoru Zečeviću, pripadniku Knežijske skupine itd.
Ortynski se, kaže, šokirao kad je čuo vijest da je Dolački optužen za krađu zlata
'Kada sam čuo vijest, to mi je bio veliki šok'
Radovan Ortynski, bivši državni odvjetnik koji je podnio ostavku 2002. godine zato što nije prihvaćen njegov izvještaj o radu DORH-a, za Net.hr kaže da je prije svega surađivao sa šefom Odjela, Belinom, ali da je imao prilike surađivati i s Dolačkim. "Smatram da je on tada ozbiljno i odgovorno obavljao posao. Nisam imao nikakvih pritužbi tada. No, ubrzo se prekinula svaka naša komunikacija, on je smijenjen, ja sam podnio ostavku. Ne znam što se događalo s čovjekom u proteklih osamnaest godina", govori Ortynski.
Priznaje da je bio doista šokiran kada je čuo vijest da je Dolački optužen za provalu u policijski sef. "Meni je to bio veliki šok. Jer poznavao sam čovjeka koji je savjesno obavljao svoj posao.” Naravno, Ortynski ne želi ulaziti u presudu, zna da je Dolački tvrdio da je žrtva podmetanja, ali to ne želi komentirati. Bilo bi, kaže, krajnje neprimjereno. Sud je rekao svoje, traje žalbeni postupak, na odvjetniku Željka Dolačkog je da pokuša u žalbi upozoriti na sve što je problematično.
'Ima mafije, ali dokaza nema'
Željko Dolački, dugokosi miljenik medija smijenjen je 2000. godine. Nakon pobjede Koalicije narodnog sporazuma, Ivica Račan postaje premijer, a ministar unutarnjih poslova Šime Lučin. Dolački je smijenjen usred suđenja Nikici Jelaviću i ekipi. Mnogo od onog što su radili Ortynski, Belina i Dolački smatralo se "spektakularnim hapšenjima uoči izbora", a optužnice protiv tzv. male i velike zločinačke organizacije su – pale. Večernji list je, primjerice, slikovito zaključio u jednom naslovu 2003.: "Ima mafije, ali dokaza nema."
Iz krugova bliskih tadašnjem ministru Šimi Lučinu saznaje se da je njemu odmah zasmetao način na koji se držao Željko Dolački. "Imao je gard zvijezde. A istovremeno je puno policajaca strpljivo i samozatajno radilo svoj posao. Bilo je onih koji su odmah upozorili ministra da se Dolački "kiti tuđim perjem", kaže jedan od insajdera. "Dogodio se slučaj da je su se on i ministar našli u istoj TV emisiji, a da ministar nije znao da će tamo biti i Dolački, dakle, jedan niže rangirani policajac. Za Lučina je to bilo nedopustivo, da ljudi iz sustava direktno dogovaraju svoje nastupe u medijima...", prisjeća se tog vremena sugovornik Net.hr-a.
Na stolu ministra našla se i predstavka grupe policajaca koji su se žalili na rad Dolačkog, a pojavile su se i sumnje da je možda sudjelovao u podmetanju dokaza – posebno se sumnjičio slučaj odbačene rukavice ubojice Željka Šobota u kojoj je bio DNA Davora Zečevića. Protiv njega i Beline vodio se disciplinski postupak, neko vrijeme je bio i suspendiran, no nikada nije dokazan niti je javno objavljen ikakav dokaz da je Dolački prekršio pravila policijske službe ili doista sudjelovao u podmetanju dokaza. Naravno, danas kada je optužen za krađu iz policijskog sefa u pojedinim medijskim napisima te nikada potvrđene sumnje pretvaraju se u tvrdnje: "Podmetao je dokaze..."
Željko Dolački pri izlazu iz pritvora, lipanj 2016.
Odjednom se moram baviti provalama u kioske
2003. Željko Dolački je prebačen u Policijsku upravu Sisak. I dalje živi u Vukovini, putuje u Sisak i postaje potpuno nevidljiv za medije. "Nije se držao kao zvijezda, nije se bahatio, ništa mu nije bilo problem. Realno, to je za njega bio veliki pad: s pozicije u Zagrebu došao je u Sisak, gdje se trebao baviti, na primjer – provalom u kiosk", prisjeća se tog razdoblja u kratkom telefonskom razgovoru, sisački policajac Tomislav Jakovina.
"Kao policajac bio je daleko ispred svog vremena. Ja bih ga svrstao u top 5 kriminalista koje sam ikada upoznao". Jakovina ga pamti kao šaljivđiju, komunikativnog, ali i osobu koja drži do profesije. Kada je ga je novi ministar policije, Ranko Ostojić, pozvao u Zagreb i postavio za načelnika Službe organiziranog kriminala, Jakovina kaže da ga to nije iznenadilo i da je pretjerivanje kad se danas kaže "da je to bio iznenadan čudan skok" za čovjeka koji je nekad bio donačelnik Odjela. "To je iznimno teška pozicija i treba imati hrabrosti prihvatiti je", kaže bivši sisački kolega Željka Dolačkog. Ni Jakovina ne želi komentirati sadašnju presudu za krađu iz sefa, ali kaže da je bio zaprepašten kada je čuo vijest.
Zašto je Ranko Ostojić nakon što je postao ministar policije povukao bivšeg donačelnika – kojeg je nekoć suspendirao njegov stranački kolega Šime Lučin, opet u Zagreb, i to na stepenicu višu funkciju nego što je bio nekad? Jesu li se znali direktno? Većina sugovornika Net.hr-a smatra da je Dolački došao na preporuku neke "treće" osobe.
No, činjenica jest da Dolački dolazi u isto vrijeme kada i Mario Bertina na čelo PNUSKOKa: Bertina je bio više politički kadar za kojeg su se neprestano redale sumnje da "odrađuje" političke narudžbe (primjerice, Slavko Linić je tvrdio da ga istražuje PNUSKOK kada je došao u sukob sa Zoranom Milanovićem) a Dolački je bio pravi inspektor "s ceste", sklon više policijskim akcijama nego političkim igrama ili menedžiranju.
Zlato i novac do danas nisu pronađeni
Govorilo se da između Bertine i Dolačkog cijelo vrijeme tinja sukob, da Dolački optužuje Bertinu da vodi paralelni sustav. No, u vrijeme kratkog trajanja Vlade HDZ-Most i Mostova ministra Vlahe Orepića, padaju obojica. Prvo je smijenjen Mario Bertina, a onda dolazi do skandalozne krađe unutar sustava: iz policijske zgrade u Heinzlovoj, iz sefa šefa Službe organiziranog kriminala, Željka Dolačkog, ukradeno je 280 tisuća eura, 2 kilograma zlata i brojni vrijedni dokumenti.
Orepić koji je najavljivao "reorganizaciju sustava" nije se morao nakon toga mučiti smjenama koje bi se mogle tumačiti političkima: dan nakon krađe ravnatelj policije Vlado Dominić, načelnik PU zagrebačke, Goran Burušić, načelnik Sektora krim policije PUZ-a Danije Žugel i voditelj Službe za unutarnju kontrolu Stjepan Jurenec podnose ostavke, a Dolački je "udaljen" i protiv njega je najavljen disciplinski postupak. Uskoro postaje prvoosumnjičenik, brani se tvrdnjom da mu je "podmetnuto", ali činjenica da je dokazano da je kupio pilu kakva je korištena u provali – bila je presudna. Naime, do danas nije pronađen ni novac niti zlato koje je nestalo iz sefa.
Željko Dolački, što je ostalo?
Ima li gore sudbine za policajca?
A onda je nestao i Željko Dolački. Željko Cvrtila, stručnjak za sigurnost, koji je na dan provale upozorio da je krađa teško mogla biti izvediva bez pomoći "iznutra", no, naravno, bez zaključka o čijoj se mogućoj pomoći radi – na dan kada je proglašena presuda i najavljeno uhićenje Željka Dolačkog i njegovo sprovođenje u zatvor upozorio je da je jedno sigurno: Ako Dolački stigne u zatvor, tamo će se morati suočiti s brojnim zatvorenicima za čije je zatvaranje on sam bio zaslužan.
Baš kao i u filmovima tipa Dirty Harry s kojima se voljelo uspoređivati Dolačkog na početku karijere i danas ga prati taj usud - nema gore sudbine za policajca nego da završi u zatvoru s onima koje je sam hapsio.
Je li se Dolački mnogima zamjerio? "O, u njegovom slučaju radi se o stotinama. Utjecajnih, i manje utjecajnih.”, kaže jedan sugovornik koji ga je poznao u ranijoj fazi. Ali to ne znači da se mora vjerovati pod svaku cijenu u njegovu tvrdnju "da mu je podmetnuto". Malo je danas onih koji se usuđuju staviti ruku u vatru i tvrditi da je Dolački sigurno nevin. "Ljudi se mijenjaju. Vidite da se događaju obrati, iz dana u dan. Ne znam", zaključuje jedan od onih koji su poznavali Dolačkog kao poštenog i principijelnog policajca i nadaju se da još ima šanse da se pokaže da je takav i ostao.
