Klečanje na vratu koje je američki policajac primijenio prilikom uhićenja Afroamerikanca G. Floyda zabranjeno je u većini Europe.
Naoružana policija, kao ona koja je usmrtila Breonnu Taylor u njenom apartmanu u Kentuckyju prošlog meseca, nije dio rutinske primjene zakona u mjestima kao što su Island ili Norveška. Policajac iz Minnesote koji je zaustavio automobil Philanda Castila i upucao ga 2016. godine prekršio bi stroge protokole Finske o upotrebi smrtonosne sile.
U mjestima kao što su Brazil, Egipat, Kenija i odnedavno Hong Kong, optužbe za policijsko nasilje su česte i grupe za ljudska prava ih često smatraju manje odgovornima nego u SAD-u. Međutim, u drugim zemljama, uključujući i mnoge europske zemlje, policijska praksa koja je izazvala bijes u Americi i u velikom dijelu svijeta su ili zabranjene ili strožije regulirane, prenosi Independent.
Gdje policija ne nosi oružje?
Prosječni policajci u Norveškoj, Britaniji, Novom Zelandu, Islandu, Irskoj i u nekim drugim nacijama nisu naoružani. Mnoge od ovih zemalja su imale značajne slučajeve navodne brutalnosti policije, ali, u cjelini, čini se da nenošenje vatrenog oružja smanjuje razinu napetosti između policajca i civila, tvrde protivnici oružanih snaga. Ovaj pristup djeluje i kod jedne od manjih nacija s relativno visokom stopom posjedovanja oružja po europskim standardima - Islandu.
Prema podacima u prosjeku postoji preko 30 komada oružja na 100 civila na Islandu (2017. godine), u usporedbi s pet komada oružja na 100 stanovnika u Britaniji.
SAD su imale 120,5 komada oružja na 100 stanovnika u 2017. godini. I pored toga, policija na Islandu ne nosi oružje tokom rutinske kontrole.
Nakon što je napadač u ožujku 2019. u napadima na dve džamije na Novom Zelandu ubio 51 osobu, zemlja je djelomično odustala od svog pristupa da samo odabrani broj policijskih dužnosnika nosi oružje.
Norveška se suočila sa sličnim pristupom naoružavanja i razoružavanja policijskih službenika nakon što je izvršitelj napada Anders Behring Breivik ubio 77 osoba 2011. godine. Tokom 2014. policajci su češće počeli nositi oružje zbog straha od drugog napada, međutim, oko godinu dana kasnije, kada je došlo do pada razine opasnosti, opasnosti, policija je ponovno bila razoružana.
Kada policajac smije ispaliti metak?
Iako u većini europskih zemalja policajci smiju biti naoružani, stopa ubijenih počinitelja i ispaljenih metaka od strane policajaca ne može se mjeriti s onom u Americi. Tako su, primjerice, američki policajci 18 puta više osoba usmrtili nego što su danski policajci i čak 100 puta više osoba su usmrtili nego što su finski policajci.
Američki policajci su oružaniji od europskih što je jedan od faktora koji može dovesti do eskalacije i upotrebe "sile".
Drugi faktor je pravni okvir. Europska konvencija o ljudskim pravima dozvoljava da policija koristi silu u obliku pucnjave samo kada je to "apsolutno neophodno". S druge strane, policiji u SAD-u je dozvoljeno da je upotrebe ukoliko imaju "razumno vjerovanje" da su njihovi životi u opasnosti. Zemlje Europske unije postavljaju vlastite propise u okviru komisije. Neke zemlje imaju stroža pravila od drugih. Tako, primjerice, u Španjolskoj policajac mora pucati u nevitalni organ kako bi upozorio počinitelja i ostale, a tek onda, samo i ako je nužno neophodno, smije pucati s ciljem da usmrti počinitelja.
Kakva su pravila u vezi gušenja i klečanja na vratu?
Što se tiče policije u Minneapolisu, "držanje vrata" treba se koristiti samo kada policajac strahuje za svoj život.
U većini Europe policajcima je zabranjeno koristiti ovu metodu. Njemačka dozvoljava policijskim službenicima da samo nakratko koriste ovu verziju, u kojoj se privremeno vrši pritisak na glavu (a ne na vrat) kako bi nekoga pokorili. Belgija zabranjuje policiji da se čak i privremeno nasloni na osumnjičenog. Jedan izuzetak je Francuska, kada su policajci 28. svibnja koristili ovu metodu kako bi uhitili Afroamerikanca. Policija u Hong Kongu istražuje slučaj u kojem je muškarac preminuo nakon što mu je policajac držao glavu na zemlji tokom uhićenja, prenosi Independent.
Obuka policijskog službenika u SAD-u traje u proseku 19 mjeseci, dok u Europi traje oko 3 godine.
