Glumac John Gielgud posljednji put izašao je na scenu kad su, njemu u čast, slavno londonsko kazalište Globe u studenom 1994. preimenovali u Kazalište Gielgud. Tom je prigodom rekao kolegama glumcima kako bi najradije umro na pozornici usred dobre predstave, ali i da je ovo njegov posljednji živi nastup.
- Odviše strepim od pozornice ? rekao je Gielgud koji je debitirao u kazalištu još 1921. u Shakespearevovom Henryju V., a kasnije postao najpoznatiji Hamlet svojeg vremena.
Držali su ga najboljim šekspirijanskim glumcem u povijesti britanskog kazališta, dok je on sam za sebe skromno govorio da je samo Ťadekvatan karakterni glumacť.
Kritičari su često naglašavali kako su John Gielgud i drugi veliki britanski glumac Laurence Olivier sušta suprotnost ? Gielgud je poezija, um i spiritualnost, Olivier izarvnost, srce i animalnost. Sam Gielgud to je kratko izražavao rečenicom: - Ja imam glas, Larry lijepe noge.
Na filmu je prvi put nastupio 1923., a dobio je Oscara za sporednu ulogu butlera Dudleya Moorea u komediji ŤArthurť.
Za razliku od kazališta, na filmu je Gielgud radio gotovo do kraja života: 1998. glumio je u britanskom filmskom hitu ŤElizabethť, a nedavno je nastupio kao čarobnjak Merlin u televizijskoj produkciji.
Gielgud, kojeg je kraljica odlikovala 1953., nikad se nije ženio. Živio je u engleskoj provinciji s Martinom Henslerom, svojim partnerom još od 2. svjetskog rata.
