Tamo gdje završava asfalt, za Dragicu počinje - noćna mora. Svaki
korak na neravnoj cesti u Bilju kod Osijeka, s teškom distrofijom
mišića, za ovu je umirovljenicu mučan.
"Puno puta sam ja padala i ozlijeda je bilo mnogo, a unazad dva
mjeseca sam pala, to je sad zadnji puta", izjavila je
Dragica Nikolić, umirovljenica iz Bilja.
Najgore je u jesen i zimu, kad ulica postaje neprohodna.
"Hitna pomoć nije u stanju spustiti se zbog vlastite sigurnosti
da ne bi propali u tu blatnu kaljužu", kazao je Dragičin sin
Željko.
Dragicu tad do asfaltiranog dijela moraju nositi sinovi.
"Brat krene sa lopatom i pročisti put, ako nema leda to je
odlična stvar jer zna se dogodit da uslijed tog nošenja jedan od
nas dvojice izgubi ravnotežu s majkom u naručju pa i pokleknemo i
padnemo", dodaje Željko.
Nakon nebrojenih pisama, s mirovinom od 1400 kuna, Dragica se
odlučila na očajnički čin - dignuti kredit i sama sebi napraviti
cestu!
U Bilju se upravo gradi novi kružni tok od 5,5 milijuna kuna,
koji financiraju općina i županija. Dragičin problem, za njih je
riješen nanošenjem tucanika, a načelnik općine vremena nema ni za
nju ni za novinare. Takav stav ne čudi udruge invalida.
"Pedeset metara od samog centra grada invalidi više nemaju
apsolutno nikakvih prav... Ili u selu nema dovoljno
zainteresiranih, ili jednostavno nema novaca, ili prijašnje
vlasti, možda i sadašnje, probleme invalida ne shvaćaju
ozbiljno", smatra predsjednik Saveza invalida Osječko-baranjske
županije ŽeljkoPerković.
Za financijsku pomoć općine se mogu obratiti županiji, no rijetko
koja to čini zbog problema invalida. U Dragičinu slučaju radi se
o 110 metara seoske ceste koju će nakon 15 godina čekanja,
graditi sama.
